2793
Prikaza
23
Komentara
SLAVONSKI BROD - Donja Gradina. Mnogima je nepoznato to ime srpskog sela smještenog nasuprot mjestu na kojemu se nalazio jasenovački logor. Selo je to koje se u literaturi navodi kao najveće stratište žrtava obližnjeg logora. Osim toga, to je rodno mjesto oca autora kontroverzne knjige 'Radni logor Jasenovac' koja u posljednje vrijeme diže puno prašine u medijskom i političkom prostoru Hrvatske. Usprkos medijskom linču, ali i činjenici da su se novinari javne televizije nakon 'kontakta s njim', morali 'posipati pepelom', politolog i novinar Igor Vukić ne odustaje od svoje odluke - pronalaženja, utvrđivanja i dokazivanja istine. U potrazi za njom večeras je stigao i u slavonskobrodski Dom HVIDR-e kako bi promovirao svoje djelo.
Njegova knjiga logor Jasenovac prati kronološki, od njegova osnivanja 1941. godine pa sve do zatvaranja 1945. po završetku rata. Ima čak petsto bilježaka i fusnota u kojima su navedeni točni izvori - knjige, bilješke, dokumenti, popisi pa čak i memoarska sjećanja bivših zarobljenika logora. Prema autorovim riječima, knjiga govori o onomu što jasno pokazuju spisi iz hrvatskih državnih arhiva kao i ispovijesti onih koji su logor preživjeli.
- Podatci pokazuju kako je Jasenovac od 1941. do 1945. bio radni logor u koji su bili internirani prvenstveno aktivni protivnici Nezavisne Države Hrvatske. Osim njih, tamo je cijelo vrijeme rata bila i skupina Židova koji su izuzeti iz općih deportacija kojima je bila izložena čitava židovska zajednica na sjeveru Hrvatske pod utjecajem Nijemaca tijekom Drugog svjetskog rata. - za SBplus kazao je Igor Vukić.
Jedna od glavnih tvrdnji njegove knjige jest ta da su zatvorenici logora živjeli u 'relativno dobrim ili podnošljivim higijensko-životnim uvjetima' pa su tako, primjerice, imali pravo na pakete s hranom i odjećom koje su im slale njihove obitelji, u slobodno su se vrijeme smjeli baviti sportom, a u logoru je postojalo i kazalište te djelovala glazbena skupina. Jasenovački logor, prema dostupnim dokumentima, imao je čak i bolnicu.
- Naravno, život u zatočeništvu nije lak. Zarobljenici su bili izloženi opasnosti da budu disciplinski kažnjeni zbog prekršaja, posebice nakon bijega nekog od zatočenika. Tada bi najčešće na smrtnu kaznu bilo osuđeno desetak drugih osuđenika, čime se suzbijala namjera za bijegom. - pojasnio je Vukić jedan od načina na koji je u logoru održavan red i mir.
Najsporniji podatak o jasenovačkom logoru oko kojega se desetljećima 'lome koplja' upravo je onaj o službenom broju žrtava. Osjetljiva je to tema, priznao je i sam Vukić, naglasivši kako svaka ta brojka predstavlja jednu ljudsku sudbinu prema kojoj se svi, bez obzira čiji istomišljenici bili, moraju odnositi s poštovanjem i pijetetom. Ipak, na novinarske je upite u vezi procjena do kojih je došao vlastitim istraživanjem, pristao odgovoriti, ističući kako se ne radi o konačnom broju žrtava.
- Službeni broj od navodnih osamdeset tisuća žrtava Jasenovca koji sada vodi Muzejska ustanova u Jasenovcu, prema našim istraživanjima, ne odgovara onomu što se doista događalo u Jasenovcu. Ako su toliki ljudi i izgubili život, njima se to nije dogodilo u Jasenovcu, nego u drugim logorima, njemačkim, mađarskim, bugarskim, ali su njihove smrti pripisane Jasenovcu kroz koji su, možda, samo prošli u određenom trenutku. Ekshumacijom je u Jasenovcu pronađeno manje od petsto posmrtnih ostataka. Zasad se, prema relevantnim istraživanjima i popisima, taj broj kreće oko 1600 točno utvrđenih osoba koje su u Jasenovcu izgubile život. Logor je postojao 1300 dana. Bivši zatočenici kažu kako je bilo razdoblja od mjesec dana u kojima nitko nije ni ubijen niti je umro. Međutim, bilo je i pojedinih slučajeva kada je odjednom istovremeno strijeljano desetero do petnaestero ljudi zbog disciplinskih prekršaja. U jesen '41. strijeljano je i deset čuvara iz logorske postrojbe zbog pljačkanja zatočenika. - kazao je Vukić, želeći potvrditi kako je Jasenovac bio zatvor u kojemu su vladala stroga pravila kojima se discipliniralo obje strane - i zatvorenike i čuvare.
Činjenica je kako se te tabu teme hrvatske historiografije usudio prihvatiti malo koji povjesničar zbog straha od negativnih reakcija i s jedne i s druge strane. Isto je tako jasno kako popisi jasenovačkih zatočenika i žrtava moraju postojati, ali, očigledno, netko uporno bira ignorirati povijest. Tako bi službena slika Drugog svjetskog rata po mnogima trebala ostati ovakva kakva jest.
U poslijeratnom 'oslikavanju' stanja u Jasenovcu i strahota koje su se tamo događale, nerijetko su korištene fotografije s nekih drugih ratišta i logora za vrijeme Drugog svjetskog rata. Svi koji su iz logora pušteni ili su doživjeli njegovo zatvaranje, smatra Vukić, nisu bili skloni o tomu govoriti jer bi bili optuženi kako su osobnu slobodu 'zaradili' suradnjom sa ustašama.
- Najgnusnija optužba koju treba razriješiti jest ona o tomu kako je u Jasenovcu stradalo dvadeset tisuća djece. Tamo je, istina, bila mala skupina od nekoliko desetaka dječaka koji su ondje išli u školu, učili od zatvorenika koji su bili majstori zanata kao što su automehaničarski, limarski i slično. U Slavonskom Brodu živi jedan od tih učenika koji je, nasreću, pristao progovoriti za dokumentarni film koji snimamo. - iznio je Vukić zanimljivost i za Brođane, otkrivši samo kako je taj stanovnik Jasenovca kasnije, na temelju zanata koji je izučio u jasenovačkom logoru, postao cijenjeni radnik brodske tvrtke Đuro Đaković.
Igor Vukić, koji je trenutno tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, očito je snažno odlučio probuditi duhove prošlosti i, usprkos golemu pritisku, otvoriti temu koju mnogi suvremeni povjesničari, ali i političari, smatraju 'Pandorinom kutijom'. Istina, poznato je, uvijek ima više lica i nerijetko uvelike ovisi o onomu tko je iznosi, ali - jedno je sigurno - svaki izgubljeni život, bez obzira na broj nula koje ima ta toliko bitna konačna brojka, vrijedio je jednako i nikako nije smio biti prekinut zbog pripadnosti 'krivoj' vjeri, naciji, politici, ideologiji.
Umjesto da se pozabavimo boljitkom HRVATSKE večim standardom, nepotizmom, kriminalom, da pokušamo od ove napačene države koja ima neviđene resurse i ljudski potencijal napraviti pravu demokratsku nekorumpiranu državom mi se bavimo događajima od prije 70 godina ,dokle tako.Onda očekujemo da... Prikaži svekujemo da mladi ostanu u zemlji gdje se krade na svakom koraku, ubojstva nerazjašnjenja afere poput agrokora su za nekoga ništa a ugroženi nacionalni interesi.Rusi su nam ušli na mala vrata ameri isto. gdje nestaje krvlju stečena sloboda i slobodna HRVATSKA. MI i dalje tepemo o jasenovcu, titu ,udbi ustašama, partizanima što time dobijamo, samo tonemo još dublje
Traže istinu o JASENOVCU samo da bi sakrili svoj ortački kapitalizam i kriminal iz tri zaseoka sa kojim su skoro uništili krvlju natopljenu državu i stalno če potencirati tita udbu i ostala sranja samo da bi nas razdvojili i sakrili... Prikaži sveli i sakrili svoju lopoviju, krađu koju su napravili u roku dvadesetak godina
Što reći, a da ne ponavljam riječi @istovari, @Blade-a, @uvijek-kontra i g. Bašića, osim možda da je smiješno govoriti o 80.000 žrtava, jer eto, toliko dokumentacije je pronađeno. To je samo ostatak koji nisu stigli uništiti prije dolaska partizana. A... Prikaži sve koliko je jadnika bilo koji nisu imali "sreće" biti evidentirani dok su ih klali, prije puštanja u Savu. Ogavna epizoda koja se nikad nije smjela dogoditi u hrv. povijesti. Čitala sam osvrte njemačkih časnika na ustaške metode. Ako se njemački stroj, koji je sistematski tamanio druge rase, zgražao, što više reći...