2269
Prikaza
1
Komentar
SLAVONSKI BROD - Jučer, 22. siječnja 2018. godine, Marijan Gubina posjetio je Slavonski Brod kako bi učenicima Industrijsko-obrtničke škole kazivao o svom mučnom životnom putu predstavljajući autobiografsku knjigu „260 dana" čiji naslov otkriva koliko je vremena ovaj hrabri čovjek, danas suprug i otac, proveo zarobljen u srpskom logoru tijekom Domovinskog rata.
Učenici svih razreda i zainteresirani nastavnici Industrijsko-obrtničke škole dočekali su ga i primili u velikom amfiteatru obližnje Tehničke škole, a prigodnim ga je riječima u ime prisutnih pozdravila i predstavila nastavnica Hrvatskog jezika, Gordana Đeldum.
Autor koji je kao još nezrela osoba prošao toliko toga, od zarobljeništva, mučenja pa do smrti najbližih članova obitelji, na neobičan je način progovorio o onome što mladi danas najviše trebaju - ljubavi, suosjećanju i humanosti.
Učenici su pred publikom čitali potresne ulomke iz knjige, a nakon svakoga čitanja uslijedio je piščev osvrt. Poruke koje je iznosio ostavile su snažan dojam na slušatelje.
Iako je kao desetogodišnji dječak nekoliko puta bio jako blizu smrti, nije dopustio da ga svladaju malodušnost, očaj i mržnja nego je u zlu pronašao dobro i to dobro širi diljem naše Domovine.
Obilaskom hrvatskih srednjih škola i razgovorom s mladima, autor ih poziva da ne budu emocionalni invalidi, da prepoznaju potrebe svojih najbližih i stavlja naglasak na obitelj od koje sve počinje.
- Sve vas pozivam da, prije što nekoga osudite, prije nego nekome učinite nešto loše, pročitate moje iskustvo i ne uvedete sebe u napast da činite loše, nit zbog nacionalizma, nit zbog rasizma, vjerskih opredjeljenja, nit čega drugoga. Ja, Marijan Gubina, ne osuđujem, ne mrzim. Nemojte ni vi! - poručio je svojoj mladoj publici ovaj veliki čovjek.
Na mlade koje danas malo koja riječ dira, ostavio je snažan utisak, tako da je sigurno utjecao na promjenu svijesti barem nekih od njih koji su odgajani u duhu podjele i netrepeljivosti prema onima koji su nam u ratu bili neprijatelji.
Uistinu, ako ne mrzi On koji je prošao toliko toga, kojemu je ukradeno djetinjstvo, koji je nakon 6240 sati zarobljeništva i dalje spreman oprostiti, usudimo li se mrziti mi?
Čudno što svoju nesreću nije masno unovčio kao pravi domoljubi iz vojnog krila Adz-a, Specijalne jedinice za šatorske svečanosti i doktorske nalaze. Kaže novinarka da mladima danas "najviše trebaju ljubav, humanost i suosjećanje". Ne sumnjam da se poziva na neko... Prikaži sve istraživanje, da to nije tek patetična frazica.