SLAVONSKI BROD - U izložbenom prostoru Državnog arhiva u Slavonskom Brodu, u utorak 16. lipnja, bit će otvorena izložba ''Školske spomenice Broda i okolice''. Na spomenutoj izložbi bit će prezentirani zanimljivi fragmenti školskih spomenica koje se čuvaju u Arhivu. Državni arhiv čuva 77 fondova osnovnih škola s brodskog područja od kojih su mnoge tijekom godina ukinute ili su postale područne škole.
Danas je broj samostalnih škola puno manji, tek ih je 21. Unatoč tome, Arhiv, unutar fondova škola, posjeduje 28 spomenica, a još ih je 11 u samim školama. U arhivu postoji i 12 fondova s građom o srednjim školama od kojih za jednu postoji ljetopis, dok druge škole, koje su kasnije osnovane, spomenice čuvaju u samim ustanovama.
Zapisi mnogih učitelja su najčešće u službi vladajuće ideologije te je uglavnom ideološkim tonom iskazivana odanost, pokornost i poštivanje autoriteta (državne vlasti).
Spomenice koje se mogu pronaći u Državnom arhivu, a ujedno i na predstojećoj izložbi iz škola su: Banovci, Beravci, Bebrina, Brodski Varoš ( danas "Ivana Brlić -Mažuranić”), Brodsko Vinogorje (danas"Đuro Pilar”), Čajkovci, VI. Narodna osnovna škola (danas "Bogoslav Šulek”), Dubočac, Gundinci, Jaruge, Kaniža, Lovčić, Mala Kopanica, Odvorci, Oriovac, Ravan, Sibinj, Stari Slatinik, Slavonski Kobaš, Slavonski Šamac, Stari Perkovci, Stupnički Kuti, Velika Kopanica, Vrpolje, Zadubravlje, Zbjeg, Živike te Gimnazije "Matija Mesić”.
Školske spomenice su rukom pisan svojevrstan dnevnik školskih zbivanja. Uz školska zbivanja učitelji su zapisivali događaje u mjestu, značajnije događaje u državi i svijetu, bilježili geografske i prirodne karakteristike mjesta. Uz povijest škole često bi iznosili i povijest samog mjesta u kojem je škola. Time su spomenice postale arhivski izvori za povijest školstva određenog mjesta, a često i jedini pisani izvor za povijest manjih mjesta.
Najveći broj pučkih–elementarnih škola u Vojnoj krajini osnovan je nakon 1830. godine. Samo u brodskoj pukovniji, tijekom 1830-tih, osnovano je šezdesetak takvih škola. U tom razdoblju započinje uređenje školstva, ali prvi školski zakon na tlu Hrvatske "Ob ustroju pučkih škola i preparandija za pučko učiteljstvo u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji" donesen je 1874. godine. Otada nadzor nad školama, koji je imala Crkva, vodi Kraljevska zemaljska vlada, a samo školstvo postaje naprednije i uređenije.
Kada je 1881. godine Vojna krajina sjedinjena s ostalom Hrvatskom, za cijelu zemlju uveden je jedinstven školski zakon 1888. godine. Upravu i nadzor nad školama preuzeli su općinski školski odbori, a nadzor vršili kotarski i županijski nadzornici te Zemaljska vlada. Zapisi u spomenicama počeli su biti vođeni većinom nakon 1880. godine kad je uvedena obveza pisanja spomenica. Te godine donesena je naredba o tome kako se trebaju pisati spomenice: u prvom dijelu spomenice trebala je biti pisana povijest škole od osnutka, a u drugom dijelu ljetopis škole. Prvi dio vrlo je nepouzdan jer učitelji nisu često imali na raspolaganju nikakvu prethodnu dokumentaciju nego samo usmenu predaju mještana. Tadašnji učitelji, doslovno, živjeli su u školama jer su živjeli u učiteljskim stanovima u sklopu školskih zgrada te su te spomenice često i svojevrsni dnevnici života samih učitelja.
U samim spomeničkim zapisima prisutan je kritički stav prema učiteljima prethodnicima, često i prema mještanima te općinskim vlastima. S druge strane su zapisi mnogih učitelja najčešće u službi vladajuće ideologije te je uglavnom ideološkim tonom iskazivana odanost, pokornost i poštivanje autoriteta (državne vlasti). Dokaz te tvrdnje su, ne samo redovito obilježavanje imendana i rođendana vladara i njihovih obitelji, posjete bana školama i sudjelovanje djece u dočeku vladara već i hvalospjevi vladarima koji su posebno istaknuti u pojedinim spomenicama.
”Ima stotinu i stotinu blagodati, što ih je naš premilostivi kralj dragovoljno i milostivo pružio vjernim narodima, samo da ih usreći. A narod vjerni i odani, pun tople zahvalnosti, danas pri velikoj slavi vladareva jubileja oduševljeno kliče: "Bože živi, Bože štiti-kralja našeg i naš dom!”
Iz spomenice škole Gundinci iščitavamo veličanje austro-ugarskog cara, Franje Josipa I.,1898. godine:
"Vladarev jubilej 1848.-1898. Da nije goleme tuge koja je snašla sve narode naše monarhije, a najviše premilostivoga nam cara i kralja Franju Josipa I. užasnom smrću ljubljene kraljice Jelisave ( Elizabete, poznate kao Sissy), slavilo bi se velebno slavlje, i vanjskim svečanim znakovima u spomen pedesetgodišnjice sretnoga vladanja…(..) Naš premilostivi kralj i car Franjo Josip I. od najranije je mladosti pa sve do danas beskrajni dobrotvor i u čitavim bi se knjigama teško savila u divan vijenac sva njegova dobra djela, požrtvovni čini, želje i čuvstva, što ih uvijek gaji spram svojih vjernih naroda.”
Nakon što je navedeno što je učinio za znanost i školstvo učitelj zaključuje:
”Ima stotinu i stotinu blagodati, što ih je naš premilostivi kralj dragovoljno i milostivo pružio vjernim narodima, samo da ih usreći. A narod vjerni i odani, pun tople zahvalnosti, danas pri velikoj slavi vladareva jubileja oduševljeno kliče: "Bože živi, Bože štiti-kralja našeg i naš dom!”
U spomenici škole Velika Kopanica u povodu smrti kralja Petra I. Karađorđevića, kralja Kraljevine Srba-Hrvata-Slovenaca 1921. godine ispisano je više od tri stranice teksta o samom vladaru i njegovom vladanju, donosimo samo kraj teksta:
"Samo čovjek širokih pogleda, čovjek pun ljubavi za narod, mogao je već na putu kraljevskoj kruni reći i onima našim mladićima koje je uvijek zanosio njegov život i rad: I vi ćete se osloboditi. On je mogao da pomogne spremanje za potpunu slobodu našega naroda jer je sam sebe oslobodio. I spremivši sve za slobodu morao je, slomljen teretima i života i vladanja, da podnese tegobe najveće-slom svoje domovine, slom svoje kraljevine. Ali ako je bilo tijelo njegovo slomljeno, nije mogao biti slomljen narod, narodna snaga, koju je on iza 1885. podigao. U tom njegova veličina, u tom će mu biti i zahvalnost naroda, u tom će ostati njegova vječna slava . Slava vječna kralju Petru!''.
U spomenici škole Zbjeg 1941. godine nalazimo hvalospjeve povodom osnutka nove države (NDH) i njenom Poglavniku Anti Paveliću:
"Zahvaljujući providnosti darovan je hrvatskom narodu, Poglavnik, sin naše grude, koji je svojom mudrošću i dalekovidnošću 12 godina u inostranstvu pripremao ono što nam je donio 10. travanj.(..) Svaki se Hrvat duboko klanja duhu dr. Ante Starčevića, svatko osjeća njegovu blagu staračku ruku na svom ispaćenom srcu, novi tračak zašao je u srž hrvatske grude. Sve pruža ruku k Poglavniku, sva je nada u njega i mnoga zanosna mladenačka usta šapću tešku,ali svetu ustašku zakletvu…()..''
U spomenici škole Živike nalazimo zapis iz 1945. godine o Josipu Brozu Titu:
"Nakon četiri godine teškoga života pod okupatorom svanuo nam je dan slobode, koju su nam izvojevali naši hrabri borci na čelu sa herojem i borcem drugom Titom. Danas je on naš maršal, naš najveći čovjek.”
Navedeni zapisi samo su dio povijesnih zanimljivosti koje se mogu pronaći na rukom ispisanim stranicama spomenica, te bi kao takvi mogli potaknuti na posjetu izložbi, ali i kasnije detaljnije izučavanje ovih iznimno važnih i pomalo zapostavljenih arhivskih izvora.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -