2786
Prikaza
2
Komentara
SLAVONSKI BROD - Iza svake uspješne žene stoje poprilične količine ispijene kave, jedna je od ženskih istina o kavi kao metafori za druženje što je potvrdilo i u Gradskoj knjižnici ugodno druženje ljubitelja lijepe riječi s književnicom Julijanom Matanović, autoricom brojnih djela u kojima je domišljato ispreplela osobno, čitateljsko i znanstveno iskustvo s intimnim, autobiografskim diskursom.
Uz zajedničku kavicu i spretno postavljana pitanja moderatorice Darije Mataić "razotkrivala" je istine o svom djetinjstvu, mladosti, životu, o svom mjestu u književnosti, o razbijanju stereotipa vezanih uz "žensko pismo", promišljanju i položaju kao žene spisateljice, sveučilišne profesorice, znanstvenice, majke...
Jednostavna i iskrena kakvu je mnogi znaju, Julijana Matanović, podsjetila je na svoje ishodište u bosanskom Gradačcu, govorila o strahu i nedoumicama koje sa sobom nosi cijeli život, o, kako je kazala, "rasutom identitetu" , još jednom dokazavši kako živi svoje priče. "Dovoljno sam stara da ne bih znala misliti samo o danas. Prošlost je kao temelj jedne kuće, ona se mora znati ..." kazala je o zanimanju za prošlost i sadašnjost, priznavši kako nikada nije bila tjeskobnija nego danas, suočena s ubrzanim životom u kojem su vrijednosti poremećene a olako ga "prostiremo " po društvenim mrežama. "Ovo je vrijeme ubrzanog življenja koje, na žalost, ne može pratiti osjećajnost". A osjećajnost, dobrota, život..ključne su riječi uz koje je odrastala i "koje su danas izašle iz mode" iako je uvjerena da " jedino dobrota može spasiti svijet".
Spisateljica za sebe kaže da je praktična feministica koja o svemu i svima brine. Jer "žene su se za previše toga izborile" premda priznaje kako bi voljela živjeti u klasičnoj obitelji gdje su poslovi podijeljeni. "Voljela bih nekada biti žena koja ima pravo na slabost". A to je teško uz uloge književne znastvenice i s druge strane - autorice. "To uspjeva muškim kolegama koji su prije podne znanstvenici a poslije podne autori. A ja živim književnost kao takvu. Moje autorsko pismo se ne razlikuje od znanstvenog. Na sve gledam kao na priču. To sam odabrala lukavo da taj život mogu proživjeti. U priči sve mora biti opravdano. Sve loše što mi se dogodi ima mjesta u svojoj priči. Nadam se nekom sretnom kraju", veli književnica, kojoj je, priznaje, uloga majke ipak najvažnija od svega. Samohrana je majka četrnaestogodišnje Magdalene, stalno se propitujući jeli dovoljno dobra mati i krade li joj djetinjstvo, premda sigurna kako previše ljubavi nikada neće razmaziti dijete...
Zapisala je kako "pisci nude rečenice a stvarno djelo nastaje u glavi čitatelja". Pritom je poznato da žene čitaju više od muškaraca. Kada su umorne, objašnjava, čitaju ljubavne romane u kojima je sve idilično i puno sreće, u kojima pronalaze razlog za poistovjećivanje ili tješenje. "Sretni smo kada nađemo svoju drugu kozmičku polovicu, i naivno vjerujem da to postoji".
Stereotip vezan uz "žensko pismo" kaže da ne zna definirati ali ubijeđena je da postoji dobra i loša literatura i voljela bi kaže pripadati grupi dobrih pisaca. "Stereotip pak možemo razbiti tako da čitamo druge i da onda nakon što puno toga pročitamo i sami nešto napišemo".
A Matanović je od malih nogu čitala...prisjeća se i dok je vlakom prerano dolazila u školu pa se grijala u knjižnici i kao studentica bez džeparca umjesto u kafiću opet čitala u knjižnici pa je tako, kaže, zbog ranih vlakova i besparice postala sveučilišna profesorica.
Spisateljica je otkrila i kako ne čita svoje knjige, samo ih napiše i pusti..."Kukavica sam. Imam veliki strah od rečenica. Treba potpisati rukopis, kad je napisan, u kojem mjestu i na kojoj adresi, (parafrazira Tadijanovića) jer ista knjiga u različitim situacijama ima potpuno drugo značenje. To je onda potpuno nova knjiga. A ja ne želim da to bude jer je to neka emocija koju sam zaledila onda kada sam je osjećala", veli Julijana koju je književnošću u ranom djetinjstvu zarazio otac stalno joj šaljući knjige. Nedostatak roditelja i proživljene tragedije liječila je pisanjem, na sreću brojnih štovatelja lijepog štiva.