3943
Prikaza
0
Komentara
OPRISAVCI - Osunčana snježna Gajna na kojoj slobodno trče konji, preživaju podolska goveda, guraju se svinje fajferice, bleje ovce cigaje, trče guske i kokoši, a sve nadgleda hrvatski ovčar - idilična je današnja slika ovog prisavskog pašnjaka, poznatog ponajviše po slavonskim podolcima – izdržljivim i otpornim na sve uvjete pa i ekstremnu zimu.
Promatrajući ih onako mirne, dok upijaju stidljivo sunce, kao da poručuju kako su i sami osjetili i dosegli ljepotu okoliša - njihovog trajnog obitavališta. Uspješno podolci pokazuju svoje prednosti uzgoja u čistoj prirodi, premda zimi doduše uz pomoć čuvara Gajne, Mije Kljusa koji im osigurava hranu dok se pašnjak iznova ne zazeleni. Dovoljno im je sijeno i voda, kaže Mijo dok spretno razbija led kako bi se tekućina pojavila na površini.
Na ovim pašnjacima živi stotinjak grla podolca, što je trećina populacije ove izvorne pasmine u Hrvatskoj, posebno važne za održavanje staništa. - One su idealne za uklanjanje invazivnih biljnih vrsta, za održavanje biološke raznolikosti - naglašava Iris Beneš, iz Nacionalgog savjeta praćenja programa zaštite izvornih pasmina. Njihovo meso je kvalitetnije upravo zbog prehrane i stalnog boravka pod vedrim nebom. Vani su od minus dvadeset do plus četrdeset stupnjeva. - A meso je potpuno ekološko, čisto. Podolci pasu travu, piju vodu, a zimi ih prehranjujemo s istom travom (sijenom) što je rasla na pašnjaku - veli začetnik ideje o Eko Gajni i upravitelj pašnjačke zajednice - braniteljske zadruge "Eko Gajna", Šimo Beneš, čija je misao vodilja bila na zaštićenom pašnjaku održati izvorne hrvatske pasmine.
- Jedan od načina je na zajedničkom pašnjaku udružiti sve proizvođače u pašnjačku zajednicu, odnosno zadrugu, sa osiguranom infrastrukturom i svime što je potrebno - kazao je. No, prava je šteta, naglasio je, što takav prirodni uzgoj u Hrvatskoj još uvijek nije na cijeni. Bio je, prema riječima Iris Beneš, krajem devedesetih godina pozitivan primjer, ne samo u regiji nego i u Europi. - Od 2005. kola su krenula nizbrdo, jer puno različitih odluka ugrožava uzgoj izvornih pasmina, koje danas s onim komercijalnim gube bitku. Premda imaju niz prednosti - od uklanjanja invazivnih biljnih vrsta, održavanja biološke raznolikosi i očuvanja Slavonije onakvom kakva je nekad bila, a s brendiranjem kvalitetnog mesa mogle bi biti takmac u turističkoj gastro ponudi - i dalje su nekonkurentni po pitanju produktivnosti. Daju manju količinu mesa od komercijalnog goveda, i potpore su gotovo tri puta manje nego što su bile u početku, a tu su i razni nameti - kazala je Iris Beneš naglašavajući kako je vrijednost podolca neprocjenjivost njihovog genetskog resursa (otporne su na bolesti, takvo se meso ne može kreirati u laboratorijima). Zbog toga se uzgajivači, okupljeni u zadruzi Eko Gajna, bore za zasluženu poziciju ove izvorne pasmine, što u konačnici znači i veće poticaje, ali i lakši plasman mesa.
Među uzgajivačima je i mladi Ivica Kovačević, s devet grla. Proizvodnju bi, kaže, i povećao pa priželjkuje status eko proizvođača i bezbolnijeg plasmana kvalitetnog mesa. Dvadesetak godina drži simentalska goveda, a protekle dvije godine i podolce, jer vjeruje u njihovu budućnost premda proces uzgoja traje i do 50 posto duže nego kod komercijalnog goveda. To je otprilike kao ledena berba - uspoređuje uzgajivač. U narednih nekoliko godina Kovačević bi broj povećao i do 30 grla, ukoliko se promijene uvjeti i poprave potpore koje su sada manje nego ranije. Imaju administrativnih problema, a da taj status ostvare i poticaji bi bili duplo veći.
- Svu stoku bi, kako traži agencija za plaćanje, trebalo prebaciti u pašnjačku zajednicu, a mi imamo privatna grla, no tako je i u ostalim europskim zemljama, pa mislim da je u pitanju samo izgovor - zaključio je Šimo Beneš. Kovačević pak vjeruje kako će na kraju sve ispasti dobro. - Nešto ćemo plasirati kroz telad, nešto junad. Ljeti ih ne moram hraniti, tu su na pašnjaku kojega moramo sačuvati.
A kada svi uzgajivači dobiju status ekološkog proizvođača, što i zaslužuju, porast će, razmišlja, i cijena mesa. Istina, tržište zahtjeva veće količine, no u tom slučaju i proizvodnju će povećati, svjesni da krajnjem korisniku mogu ponuditi meso vrhunske kvalitete. To meso od prošle jeseni Brođani i drugi gosti mogu kušati u restoranu Uno.
Krajobraz Gajna jedinstveni je poplavni prisavski pašnjak s površinom od preko 300 hektara, zaštićen prije četvrt stoljeća na inicijativu grupice entuzijasta Brodskog ekološkog društva, koji pokušavaju smanjiti tendenciju nestajanja stoke s pašnjaka, prije svega kako bi spriječili širenje invazivne biljne vrste (amorfa) koja bi inače "sve pojela".
Kao pašnjak, Gajna postoji stoljećima, gdje su stanovnici oduvijek dovodili stoku. Još do kraja osamdesetih godina na ispašu je dnevno, samo u Oprisavcima, išlo preko pet stotina goveda, a danas ih je pet puta manje. Slavonsko-srijemski podolac još početkom 20. stoljeća bio je brojčano najzastupljenije govedo na području Slavonije i Srijema. Na veleposjedima se uzgajao kao vrlo dobro radno govedo. Pojavom mehanizacije u poljoprivredi, kao govedo s malom proizvodnjom mlijeka, gubi na značaju i broj se drastično smanjio. Tako se danas ova goveda mogu vidjeti na rijetkim mjestima, poput Gajne.
Osim već spomenutih starinskih pasmina, na Gajni je, iz kategorije strogo zaštićenih i
zaštićenih vrsta, pronađeno i 12
vrsta sisavaca, 37 vrsta ptica, 11 vrsta
vodozemaca i gmazova, 24 vrste riba te 39 vrsta biljaka. Ovdje žive i dvije
vrste šišmiša - sivi dugoušan i veliki šišmiš - koje Svjetska organizacija za
zaštitu prirode svrstava u kategoriju "pred izumiranjem".