9157
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - U dva navrata Slavonski je Brod jučer zahvatilo olujno nevrijeme. Prvo u kasnim poslijepodnevnim satima, a drugo u noći. Ovo potonje moglo je biti kobno za Brođanina Tomislava Babića (39), koji je samo pukom srećom izbjegao veću tragediju.
Na njega je, naime, dok je vozio osobni automobil, jak vjetar srušio deblo u slavonskobrodskoj Ulici Stjepana Radića.
- Vozio sam se ulicom kad je samo odjednom drvo palo na mene. Ne znam jesam li u tom trenutku izgubio svijest ili ne, ali bilo je strašno. Kažu kako mi je u pomoć pritekao vozač dostavnog vozila jedne od gradskih pizzerija. Stigla je i Hitna čijim vozilom sam prevezen u bolnicu gdje mi je ukazana liječnička pomoć - priča Tomislav dok stojimo pokraj potpuno uništenog osobnog automobila parkiranog u njegovom dvorištu, samo nekoliko desetaka kuća dalje od mjesta gdje se dogodila nesreća.
- Mene je u noći probudilo nevrijeme. Odmah sam pomislila na sina koji se trebao vratiti s puta. Htjela sam ga upozoriti da ne vozi po tom nevremenu, jer ide nasipom pa sam se bojala da mu nešto vjetar ne nanese na šajbu da ne bi nastradao. Nisam ga uspjela dobiti, ali nepune dvije minute kasnije on mene zove i kaže mi kako je drvo palo na njega. U tom trenutku se izgubila mreža, a muž i ja smo izašlipred kuću misleći da mu se sve dogodilo pred kućom. Zvala sam nekoliko puta ali nije mi se javljao. Tek nakon nekog vremena javio se iz bolnice - plačnim glasom priča Tomislavova majka Vera.
Ovo nije prvi puta da je Tomislav stradao. Pri pomaganju prijatelju kod selidbe u nesreći u kojoj je 'opalila' puška, sa 24 godine, ostao je bez noge, a u prometnoj nesreći prije dvije godine rudo od kola probilo mu je vozilo, pri čemu je jedva izvukao živu glavu.
- I ovo je bilo uistinu opasno. Ozlijeđen sam, imam podljeve oko očiju, automobil je potpuno smrskan, ali hvala Bogu živa je glava a to je najbitnije - govori Tomislav, čiji primjer može poslužiti i drugima da za vrijeme jakog nevremena ne idu u vožnju, nego neka se strpe dok ono najgore ne prođe. Jer nesreća ne bira ni mjesto ni vrijeme i nikada ne znamo kada čeka baš na nas.