Dimitrije Škrpan, pokazuje gdje je zario komad stakla u stomak(Foto: M.Vrkljan)
Pavla Popića vojni policajci odveli su 14.kolovoza 1992. godine u kuću u kojoj je bila komanda vojne policije. Njegovo tijelo pronađeno je četrnaest godina kasnije 5.prosinca 2006. godine, slučajno, tijekom radova na kanalu kod mjesta Seoce u općini Nova Kapela. Uz kostur, u kanalu je pronađena i osobna iskaznica, a identitet žrtve potvrđen je i DNA analizom
SLAVONSKI BROD – Nakon višemjesečne strke oko poglavlja 23. (pravosuđe i temeljna prava) u odnosima Hrvatske i EU sada je ključna riječ monitoring. Zašto? Zato jer napredak u funkcioniranju domaćeg pravosuđa i temeljnih prava nije dosegao fazu stabilnosti. Unutar ovog poglavlja pod posebnom pažnjom EU su slučajevi vezani uz korupciju i ratne zločine.
Uz područje Brodsko-posavske županije, prema dostupnim podacima, proteklih mjeseci aktualizirana su dva slučaja istraga ratnih zločina. Državno odvjetništvo u ožujku je podnijelo istražni zahtjev "zbog osnovane sumnje da je I.K. počinio kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava – ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske". Slučaj se odnosi na odvođenje građana srpske nacionalnosti iz Slavonskog Kobaša na informativne razgovore, od strane vojne policije, tijekom kolovoza 1992. godine.
Optužen da ima minobacač 82 mm
U ljeto 1992. godine na informativni razgovor u Slavonskom Kobašuje odvođen je i Dimitrije Škrpan. "Nakon što je izgorio Oriolik došli su vojni policajci i tri dana pretraživali kuću. Bio sam optužen da imam minobacač 82 mm i da sam pucao na Oriolik. Naravno da nisu ništa našli. Nakon toga sam odveden u podrum komande u Slavonskom Kobašu. Na čengerama sam visio cijelu noć, stajajuć tek na prstima. Tu je došao i "prometni" policajac koji me je dok sam visio, jedno 15 puta šakom zviznio koliko je mogo. Nakon toga sam odveden u Novu Gradišku u barake u vojarni", prisjeća se D.Škrpan. Fizičko zlostavljanje kaže nastavljeno je i u Novoj Gradiški. Nakon više od dva tjedna, Škrpan kaže kako više nije mogao izdržati zlostavljanja. Iskoristio je priliku da razbije staklo uz pomoć čijih krhotinana si je htio oduzeti život, više puta se ranivši u predjelu stomaka.
Prema otpusnom pismu iz novogradiške bolnice Škrpan si je 10.kolovoza rasjekao trbušnu šupljinu, te ozlijedio želudac i jetru. Nakon sedmodnevog liječenja D.Škrpana su dvojica vojnih policajaca dovezli kući. "Oni su mene kući dovezli oko sedam sati, a već oko pola deset, tri tromblona su pala na kuću. Prozori i pola krova su izletjeli. Bilo mi je jasno da moram otići", kaže D.Škrpan koji sa svojom obitelji sada živi u Bosni i Hercegovini, a u Hrvatskoj pokušava ishoditi pravo na odštetu za invalidnost i naknadu za imovinu.
Presudom dobili novčanu odštetu
O događajima u Slavonskom Kobašu već postoji jedna nepravomoćna presuda Županijskog suda u Zagrebu. Obitelj pokojnog Pavla Popića tražila je, i presudom dobila, novčanu odštetu. U tužbi protiv države sud je utvrdio da su vojni policajci, u ljeto 1992. godine, kontrolirali ulaz i izlaz muškaraca iz Slavonskog Kobaša te da su na informativne razgovore odvodili civile, a tijekom razgovora upotrebljavali nedopuštenu silu. U slučaju je svjedočio i Ante Šolić, zapovjednik postrojbe vojne policije kojoj su pripadali i voni policajci stacionirani u Slavonskom Kobašu. U svom iskazu A.Šolić je isključio mogućnost da su vojni policajci poduzimali bilo kakve radnje prema civilima. Međutim taj iskaz nije prihvaćen, jer su u postupku priložena i izvješća vojne policije ministarstvu obrane, a u izvješćima za 14. i 15. kolovoz stoji da su vojni policajci legitimirali civile i privodili ih na informativne razgovore. U tim izvješćima ne spominje se Pavle Popić. Šolić je ostavio mogućnost da su policajci postupali suprotno zakonu, ali da ga o tome nisu obavijestili u dnevnom izvješću
Prema presudi, Pavla Popića vojni policajci odveli su 14.kolovoza 1992. godine u kuću u kojoj je bila komanda vojne policije, gdje je i ubijen. Sud nije utvrdio je li Popić ubijen fizičkim zlostavljanjem ili iz vatrenog oružja. U slučaju Popić, nije utvrđeno tko je odgovoran za smrt Pavla Popića, ali u presudi se ističe kako je riječ o pripadnicima vojne policije. Nestanak Pavla Popića, obitelj je i službeno prijavila 10.studenog 1992. godine. Njegovo tijelo pronađeno je četrnaest godina kasnije 5.prosinca 2006. godine, slučajno, tijekom radova na kanalu kod mjesta Seoce u općini Nova Kapela. Uz kostur, u kanalu je pronađena i osobna iskaznica, a identitet žrtve potvrđen je i DNA analizom. Liječničkim vještačenjem koje je provedeno, u tom slučaju, nije se moglo utvrditi uzrok smrti Pavla Popića. Članovi obitelji Popić potvrđuju da je tijekom ovog slučaja bilo jasno vidljivo kako je policija slučaj istražila po njihovoj prijavi, a da su o odvođenju mještana srpske nacionalnosti, tada svjedočili i njihovi sumještani hrvatske nacionalnosti. Supruga i djeca pokojnog Pavla Popića sada, kao i obitelj Škrpan, žive u Bosni i Hercegovini.
Drugi slučaj, u kojem se istražuje je li počinjen ratni zločin, odnosi se na pogibiju civila u mjestu
Medari u vrijeme vojno redarstvene akcije Bljesak. Među žrtvama koje su ekshumirane, prošle godine, bilo je i troje djece. O tome je SBplus objavio priču 27.svibnja.