Jedan
od najvećih problema s kojima se Matija Mesić susreo kada je došao na mjesto
rektora novouspostavljenog zagrebačkog sveučilišta bio je nedostatak
sveučilišnih nastavnika, o čemu je nadugo i naširoko pisao svom dugogodišnjem
prijatelju Josefu Jirečeku, moleći ga za preporuke i savjet koga bi se među
češkim znanstvenicima i gimnazijskim profesorima moglo angažirati kao predavača
u Zagrebu.
Josef Jireček (1825. – 1888.) bio je češki povjesničar, filolog i
političar. U veljači 1850. primljen je kao pripravnik u Ministarstvo
bogoštovlja i nastave, i tamo je proveo 21 godinu, prošavši sve stupnjeve
napredovanja, čak do mjesta ministra. 25. srpnja 1867. izabran je za dopisnog člana JAZU.
Imenovan je za ministra bogoštovlja i nastave početkom veljače 1872., dok je
vladu Cislajtanije vodio grof Karl Sigmund von Hohenwart, razriješen je krajem
listopada iste godine, a umirovljen je nedugo nakon toga.
Pismo koje ovdje
donosimo posljednje je u nizu od 22 pisma koja je Mesić uputio Jirečeku u
razdoblju od 1852. do 1975., a čuva ih Literární
archiv Památníku národního písemnictví u Pragu. Ova je korespondencija uvrštena
u rukopis knjige Matija Mesić i češki i slovački suvremenici
(pisma 1846. – 1875.), koji
sam priredio s dr. Marcelom Černým s
Instituta za slavistiku Češke akademije.
Ovo, točno 140 godina staro, pismo objavljujem na
SBplusu kao drevni dokaz da sveučilište, ni općenito ni brodsko, nije gradsko
poduzeće ni nekakav ured lokalne uprave/samouprave pa da u njega, onako po
navici, trpamo svoje ljubavnice, potomke i susjede, nego ustanova koja traži „svjestne, čestite i neutrudive ljude". Isto će se, bez
sumnje, tražiti i od kandidata na ovaj
natječaj iste ustanove.
Pismo Matije Mesića Josefu Jirečeku, 4. 4. 1875.
U Zagrebu 4. travnja 1875.
Presvietli gospodine i visokocienjeni prijatelju!
Na Vaša dva zadnja pisma, od 8. siečnja i od 6. veljače, nisam Vam još odgovorio, te se je po tom u Vas sumnja porodila, kao što piše Vaš prevriedni sin, [1] da ih morda nisam ni dobio.
Dobio sam ih ja doista i nemogu Vam dosta zahvaliti za Vašu prijazan, kojom nam u pomoć dolazite u stvarih, imajućih za nas najveće znamenovanje.
U istinu je već skrajnje vrieme, da Vam se oglasim, te da, zahvaljujuć Vam za dosadanje svjete, zamolim i dalju Vašu pomoć.
Veće bi bilo vrieme, da predloge činimo za profesorske stolice, a stvar nam nekako neće da napried ide.
Dosad smo se u tom složili, da bude za matematiku pozvan Dr. Veyr Ed., [2] kao što je to sbilja i učinjeno, te je on prihvatio poziv, dotično tražio je, da bude predložen vladi. Složili smo se i u tom, da bude za fiziku pozvan Slovenac Dr. Šubic, [3] izvanredni profesor na Gradačkom sveučilištu. Strah me je medjutim, da od toga posla neće ništa biti, jer Šubic, prihvativši našu vokaciju, toliku je plaću zaiskao, da je mi nemožemo pred vladom zagovarati.
Još smo se dali u dogovaranje s drom. Pilarom, [4] asistentom u našem muzeju; nu niti s njim nije ništa do kraja izvedeno. Ja imam medjutim nadu, da će to poći za rukom, i ako bude tako, tada bismo imali kandidata za mineralogiju i geologiju.
Ako stvar s Pilarom na čisto izvedemo, tada bismo valjda predložili vladi najprije Veyra i Pilara, da budu što prije imenovani, pak da nam tada njih dvojica budu na pomoći kod ostalih predloga; jer nam, sadanjim profesorom filosof. fakulteta, dosta težka je stvar, da prosudjujemo ljude, kojih su nam struke tudje i nepoznate, te zato nismo kadri niti radnjâ ocieniti, koje nam se s njihove strane predlažu.
A kako stojimo s daljimi kandidati, koji nam se ili sami nude, ili na koje je naša pozornost oddrugud svraćena.
Ako počnem s Hrvati i Srbi, to ću ih tu žali bože malo moći imenovati. Ima ih, koji izkazuju formalno osposobljenje po tom, što su stekli čast doktorsku; ali su zato tim manje drugih iskaza svoje sposobnosti prinieti mogli. Drugi usuprot mogu pokazati ovećih ili manjih radnja svojih, koje vještaci povoljno prosudjuju, ali neimaju akademičkoga grada, jedan dapače – Brusina –, na koga se je i tu i u Pragu medju strukovnjaci pomišljalo kao na vriedna kandidata za zoologiju, nije ni bio na universitetu nego samo 3 oli 4 semestra. [5]
Od tih Hrvata i Srba dali su molbenice: Dr. Velkov [6] (Srbin iz Sriema), sada docent na peštan. politehnici, za kemiju; Barač, [7] praktički kemik u Beču, takodjer za kemiju; Dr. Križan, gimnaz. profesor za fiziku; Belović [8] i Köröškenyi [9] za matematiku.
Brusina nije dao molbenicu.
Od svih tih imenovanih kandidata težko da bi koji mogao doći u kombinaciju osim jedinoga Velkova, o kojem medjutim ja nesmijem ništa reći, nego treba čekati rad vještakâ.
Osim Pilara dakle, s kojim smo u razgovaranju, i Velkova, kojega će morda vještaci u račun uzeti, i napokon Brusine, koji nam je bio preporučen, nu komu na putu stoji gore spomenuta okolnost – osim tih osoba neimamo na svojem domu ljudi, koji bi se pokazivali vriedni, da budu uzeti u kombinaciju, gdje se radi o popunjenju universit. profesorskih stolica.
Jelte da je to žalostno?! Nu ja se nisam nikada varao, dapače sam znao, da tako mora biti, jer se u životu naroda ne čine skokovi. Istom od nekoliko godina imamo jednu dvie li realke; istom kratko je vrieme prošlo, što su i Hrvati počeli učiti matematičku i prirodoslovnu nauku: pak kako da na jednom dadu silâ koliko treba za universitet?
U takovu stanju budući moramo ono činiti, što smo unapried predvidjeli: moramo pomoći tražiti u suplemenika svojih.
Medju Slovenci, – da nje najprije spomenem – potražismo Šubica; nu kao što sam već rekao, njega ćemo teško dobiti. Još je ondje Erjavec, [10] profesor prije na zagrebačkoj, a sada na goriškoj realci. Čovjek je to, koga mi ovdje poznajemo kao vele napredna i tako isto čestita. Zbog toga upravo zaslužuje on da bude u kombinaciju uzet, ako mu ne bude na putu što nije doktor.
Kada već toliko puta tu rieč spomenuh, reći ću Vam, što ja mislim u tom pogledu zastupati i braniti. I ja velim: profesori neka budu doktori. To je pravilo, – pravilo medjutim takovo, od koga bi se moglo odstupiti u onom slučaju, ako se na strani koga kandidata pokaže inače osobita vrsnoća. Takova bi, riedka dakako, iznimka kod nas osobito bila opravdana, gdje ih je tako malo prijašnjih vremena tražilo filosof. doktorat.
Što kažete na te moje nazore?
Vraćam se k našim kandidatom. Dočim se sa slovenskih strana onako mala pomoć kaže, nudi se ona u obilnoj mjeri sa strane srodnika nam Čeha, koji su navikli već od mnogo vremena gojiti sve struke znanosti. Od onih osoba, o kojih ste Vi pisali u svoja dva zadnja lista i u jednom od lanjske godine, neima medju kompetenti nikoga osim Veyra i Čecha [11] . Što je učinjeno glede Veyra, već sam prije rekao; a s Čechom smo takodjer već na čistu: jer je o njem toliko ovamo pisano, a sve onako, kako ste se Vi o njem izjasnili.
Da zbilja! još nam se predlaže dr. Nevole, [12] te on nalazi zagovornika ovdje. Ja medjutim pamtim, kako ste Vi o njem pisali.
Ob ostalih Česih, koji su sami dali molbenicu, ili ih pako drugi predlažu, niste Vi ništa rekli. To su pako evo ovi:
Za fiziku Dr. Dvořák [13] i Dr. Domalíp [14] ; za zoologijuSlavík [15] ; za botanikuPurkyně [16] i Jiruš [17] ; za mineralogijuVrba [18] .
Kao što Nevole nalazi svoga zagovornika, tako i Jiruša hvali ovdje čovjek, kojega rieč mnogo cienim.
Tako Vam eto s punim pouzdanjem razložih naše stanje. Vjeru u Vas neograničenu imajući mogao sam i morao sve Vam izkazati.
Ostaje još, da Vas zamolim, da me udostojite što prije daljimi svjeti svojimi, pri čem izvolite u obzir uzeti, što sam Vam ovdje izpripoviedao.
Pomoćju svoga gosp. šurjaka mogoste već više toga reći. On će sigurno otvoreno i nepristrano i o daljih osobah, o kojih se radi, svoje mnienje kazati, naročito o Dvořáku i Domalipu, zatim o Slavíku, napokon o Purkyni i Jirušu.
Sada, kada ja ovo pismo Vam pišem, piše valjda prijatelj Matković [19] Vašemu sinčiću.
On će javiti, kako je s pošiljanjem Vaših knjiga. Ja sam mu u ostalom, čim sam primio Vaše pismo, odmah priobćio što je nuždno bilo, da pošiljke nezapnu.
Za posebne otiske, kojimi me odlikujete i Vi i gospodin sin, vele sam Vam zahvalan. I ja ću moći Vas više počašćivati, ako Bog da, kada se povratim k samoj profesuri. U budućem radu bit će moja razprava o Krčeliću i o njegovu rukopisu Annuae. [20]
Radujemo se unapried djelu sina Vašega. [21] Takovih bi nam se htjelo mladića, pak bismo mirno gledali u budućnost. Hrvat je bistar i darovit, ali žali bože još uviek premalo poslen. Bog bi dao, da mu sveučilište poslenost milom učini. Zato upravo volja da na stolice učiteljske dižemo samo svjestne, čestite i neutrudive ljude. Pomozite, da ih nadjemo!
Srdačan Vam pozdrav odašiljući ostajem s najdubljim počitanjem
Vaš prijatelj i štovatelj
M.
Mesić, rektor
hrv. sveučil.
*******************************************************************************
[1]Josef Hermenegild Jireček, poslije poznatiji kao Konstantin Josef Jireček (1854. – 1918.), češki povjesničar, i filolog, sin Josefa Jirečeka i unuk P. J. Šafaříka, utemeljitelj češke balkanologije i bizantologije. O njemu je monografija: Ivan Dorovský, Konstantin Jireček – život a dílo (Brno: Univerzita J. E. Purkyně v Brně, 1983).
[2] Eduard Weyr (1852. – 1903.), češki matematičar, sredinom je sedamdesetih u nekoliko navrata pozivan na zagrebačko sveučilište i nuđena mu je čak i redovita profesura, no on je ponudu odbio zbog mjesta na praškoj politehnici (Polytechnický ústav v Praze). Oko Weyrova su se dolaska u Zagreb bezuspješno angažirali i Vinko Dvořák i Franjo Marković (Jindřich Bečvář, „Eduard Weyr", u: Eduard Weyr (1852-1903), ur. Jindřich Bečvář (Prag: Prometeus, 1995), 37; 49-50).
[3] Simon Šubic (1830. – 1903.), slovenski matematičar i fizičar, tada profesor na sveučilištu u Grazu. Prema: Andrija Mohorovičić, „Dr. Simon Šubic", Ljetopis JAZU 20 (1905), 169-172.
[4] Gjuro (Juraj, Đuro) Pilar (1846. – 1893.), hrvatski geolog i paleontolog, izabran je 26. rujna 1875. za profesora na Katedri za geologiju i mineralogiju Mudroslovnog fakulteta u Zagrebu. Prema: Dinko Kozak, Gjuro Pilar - svestrani prirodoslovac(Slavonski Brod: Muzej Brodskog Posavlja, 2011), 59.
[5] Spiridon Brusina (1845. – 1908.), hrvatski zoolog, predavao je zoologiju na zagrebačkom sveučilištu od 1878. do 1901. Studirao je prirodopis u Beču od 1865. do 1867. kada je, najvjerojatnije zbog očeve smrti, prekinuo studij. U vrijeme kada je Mesić pisao ovo pismo Brusina je bio zaposlen u prirodoslovnom odjelu Narodnoga zemaljskog muzeja, a iduće je godine postao upravitelj Zoološkog muzeja u Zagrebu, i tu je dužnost obnašao do umirovljenja 1901.
[6] Aleksandar Veljkov (Velkov, Welkow) (1847. – 1878.), mađarski kemičar srpskog podrijetla, izabran je u studenom 1875. za izvanrednog profesora kemije na Matematičko-prirodoslovnom odjelu Mudroslovnog fakulteta u Zagrebu, ali se nakon dvije godine rada u Zagrebu razbolio od tuberkuloze i umro. Prema: Srpski biografski rečnik (Novi Sad: Matica srpska, 2004-), 2: 134-135; HOE, 11: 331; Snježana Paušek-Baždar i Nenad Trinajstić, „Hrvatska kemija u 19. stoljeću", Kemija u industriji LV/7-8 (2006), 336.
[7] Milutin Barač (1849. – 1938.), hrvatski kemičar i zoolog, dugogodišnji direktor rafinerije nafte u Rijeci, tada je radio u kemijskoj tvornici „Wagenmann" u Beču (Hrvatski biografski leksikon, 1: 437-438).
[8] Josip Belović (1835. – 1875.), u Beču je studirao fiziku i prirodopis, od 1864. radio kao učitelj na gimnaziji u Osijeku (Sršan, Stjepan. Biografije učitelja i profesora osječkih gimnazija i srednjih škola od 1855. do 1945. godine. Osijek: Državni arhiv u Osijeku, 2009., str. 32).
[9] Vjekoslav Köröskényi (1839. – 1909.) bavio se geodezijom, agronomijom, ekonomijom, građevinarstvom, a od 1860. do 1878. predavao je matematiku, fiziku i stručne predmete na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima (Hrvatski biografski leksikon, 7: 640-641).
[10] Fran Erjavec, slovenski zoolog i književnik, izabran je 1875. za profesora zoologije na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu, ali je nedugo nakon položene prisege odustao od rada na sveučilištu i vratio se na realnu gimnaziju u Goricu (Hrvatski biografski leksikon, 4: 78).
[11] Karel Otakar Čech (1842. – 1895.), agrokemičar češkoga podrijetla, 1874. je izabran za docenta tehničke kemije pri Kraljevskoj tehničkoj visokoj školi u Berlinu. U Zagrebu je živio od 1886. do smrti (Hrvatski biografski leksikon, 3: 33-34).
[12] Milan Nevole (1846. – 1907.), češki kemičar, docent na praškoj politehnici, urednik časopisa Zeitschrift für Zuckerindustrie in Böhmen (Lexikon české literatury – osobnosti, díla, instituce, 4 sv. Prag: Academia, 1985–2008., 3/I: 523).
[13] Vinko (Vincenc, Čeněk) Dvořák (1848. – 1922.), fizičar češkog porijekla, 1875. izabran za redovitog profesora fizike na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu. Iste je godine osnovao Fizikalni kabinet i ostao je njegov predstojnik sve do umirovljenja 1911. (Hrvatski biografski leksikon, 3: 724-725).
[14] Karel Domalíp (1846. – 1909.), češki fizičar, tada je radio kao srednjoškolski profesor u Pragu. Prema: Bohumil Kučera, „Dr. Karel Domalíp", Časopis pro pěstování mathematiky a fysiky XXXIX/4 (1910), 387-388.
[15] Alfréd Slavík (1847. – 1907.), poznatiji kao geolog i minerolog, na praškoj je politehnici 1875. habilitirao u polju paleontologije. Prema: F. K., „Prof. Dr. Alfréd Slavík", Zlatá Praha XXIV/19 (1907), 231.
[16] Emanuel Purkyně (1831. – 1882.), češki botaničar i srednjoškolski profesor prirodoslovlja, sin češkog fiziologa Jana Evangelista Purkyně.
[17] Bohuslav Jiruš (1841. – 1901.), češki liječnik i botaničar, 1875. izabran za profesora botanike na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu. Utemeljitelj Botaničko-fiziologijskog zavoda, i njegov predstojnik od 1875. do 1886. (Hrvatski biografski leksikon, 6: 494-495).
[18] Karel Vrba (1845. – 1922.), tada docent petrografije na sveučilištu u Černivcima (u današnjoj Ukrajini), 1881. prešao je na praško sveučilište, gdje je postao i ravnatelj Zavoda za minerologiju. Prema: „Prof. dr. Karel Vrba", Národní listy(Prag), god. 62, br. 336 (8. 12. 1922), str. 4.
[19] Vjerojatno je ovdje riječ o hrvatskom geografu Petru Matkoviću (1830. – 1898.)
[20] Matija Mesić, „O Krčeliću i njegovih Annuah", Rad JAZU 32 (1875), 1-82.
[21] Mesić ovdje vjerojatno misli na djelo: Konstantin Josef Jireček, Dějiny národa bulharského (Prag, 1876).
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -