2172
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - Državni arhiv u Slavonskom Brodu, nakon otvorenja izložbe ''Sve je to rock'n'roll'' u svibnju ove godine te organizacije prve rock večeri 9. listopada, u četvrtak, 15. studenoga, u svom izložbenom prostoru, organizirao je drugu tematsku rock večer pod nazivom: Gdje se sviralo nekad, a gdje sad?
Gosti panel diskusije su bili glazbenici Mirko Sečić, Damir Bjelobrk i Vladimir Jevicki te Borislav Stipić (organizator nekih od najvećih rock događanja u Slavonskom Brodu 80-ih). Glazbeni gosti večeri su bili mladi glazbenici (srednjoškolci) iz brodskog rock sastava Neverminds. Voditelji diskusije su bili arhivisti Katarina Aladrović-Mehandžija i Domagoj Zovak.
O prostorima su govorili i neki od posjetitelja rock večeri, većinom gosti koji su pozvani od organizatora da kažu nešto o svojim iskustvima. U diskujiji su još sudjelovali Tvrtko Matanović (Građanska inicijativa za mlade), Željko Jerković (vlasnik caffe bara Derby), mr. sc. Ivan Medved (ravnatelj Državnog arhiva u Slavonskom Brodu), mr. sc. Jugoslav Gojković, dr. med. (Kino-klub Paluba 7), Željko Grgurević (glazbenik) i Željko Balabanić (glazbenik i tonac).
MIRKO SEČIĆ je na brodskoj rock sceni aktivan od samog početka (1964. godine), a glazbom se počeo baviti još davne 1955. godine. Svirao je u prvom pravom brodskom rock sastavu „Hidrogeni", zatim u Blijedim Sjenama, u Eggs-ima, grupi Wem, itd. Jedan je od najboljih sugovornika koji može opisati prostore u kojima se nastupalo tijekom 1960-tih i 1970-tih te uspoređivati vrijeme kada je on počinjao s današnjim:
- Divim se mladim ljudima koji se danas bave rock glazbom i to uglavnom iz ljubavi i svog zadovoljstva, uz pomoć svojih roditelja. Mi smo 1965. vježbali kod mene kod kuće ili kod Lavoslava Špicera u dvorištu. Melodije koje smo uvježbavali uglavnom smo slušali na radiju, poglavito na radio Luxemburgu. Na Plavom polju, u onoj čuvenoj maloj sali ili daščari je bila prijestolnica rock glazbe u Slavonskom Brodu. Poslije smo svirali na stadionu Klasije, DTO-u ''Partizan'' (današnji Hrvatski Sokol). Svirali smo poslijepodne u domu na Budainci i nakon svirke svi smo nosili instrumente u Partizan za nastup. Svirali smo i u Domu JNA, Radničkom domu, Domu Đuka Matanić (danas J.J. Strossmayer). U samom početku (prvih nekoliko nastupa) nije bilo puno publike, međutim kasnije se na Plavom polju nije moglo ući koliko je bilo ljudi na svirki. Znalo se prodati preko 300 karata.
Sečić: ''Postoji li kakav društveni dom ili sala gdje može rock sastav nastupati i ljudi plesati? Danas mladež uglavnom ide u kafiće, oni mlađi su okupirali prostor oko KKD-a ''IBM'' i dio parkova.''
Uspoređujući ondašnje vrijeme sa situacijom danas treba reći da danas bend koji dobro svira ima mnogo veće mogućnosti da se probije jer postoji puno više nezavisnih izdavačkih kuća, a onda je postojao samo Jugoton i RTB produkcija. Dvije kuće u cijeloj Jugoslaviji, a do Jugotona se jako teško moglo doći. U Sl. Brodu danas možete snimiti demo snimku koja se može i presnimiti. Što se tiče instrumenata i tehničkih mogućnosti, situacija je danas kudikamo bolja. Mi smo svirali uglavnom slušajući nekog drugog, a danas ljudi imaju mogućnost da sami izrade snimke.
Danas su glazbenici školovaniji, mogu lako nabaviti instrumente i imaju takvu tehniku na kojoj lako mogu producirati. Iako su danas u Brodu bolji uvjeti za rad, žive svirke ima puno manje nego prije. Ima više publike, ali nema mjesta gdje se može svirati. Postavljam pitanje gdje se danas u Brodu, koji ima preko 70.000 stanovnika, može otići na ples? Postoji li kakav društveni dom ili sala gdje može rock sastav nastupati i ljudi plesati? Danas mladež uglavnom ide u kafiće, oni mlađi su okupirali prostor oko KKD-a ''IBM'' i dio parkova. Ne kažem da je netko kriv za to, ne možemo uperiti u nekoga i reći da je taj kriv zato što toga nema. Pretpostavljam da je problem svih problem novac jer mi se čini da je novca nekada bilo više i nekada se bolje živjelo. Danas ljudi ne mogu odvojiti za zabavu i kulturu kao prije.
Kako danas u Brodu za nastupe i probe glazbenika nedostaje adekvatan prostor i kako taj problem traje već skoro 20 godina, veseli činjenica da je grad Slavonski Brod prepoznao poteškoće glazbenika i odlučio adaptirati nekadašnje kino Brod (Apollo, Partizan) u Starčevićevoj ulici i pretvoriti ga u Centar mladih. O adaptaciji koja traje već godinama, te o njenom završetku, kao i o nekim drugim prostorima za nastupe brodskih glazbenika govorio je mr. sc. ZORAN IVANOVIĆ, zamjenik gradonačelnika Sl. Broda:
- Grad radi Centar mladih od 2007. godine. Puno je novca uloženo. Očekujemo, ako se nešto ne poremeti, da bi najviše kroz mjesec dana konačno trebao biti spreman za useljenje. Mi smo imali obećanja prošlih godina da će neke udruge povući sredstva iz nekakvih fondova ili ministarstva, no na kraju je to Grad morao raditi sam. Naravno da uvijek može brže i uvijek može bolje, ali vjerujem da će Centar kroz mjesec dana biti gotov. Trebao bi ravnatelj Koncertno-kazališne dvorane ''Ivana Brlić Mažuranić'' brinuti o Centru fizički i organizacijski, a udruge mladih bi rješavale programski sadržaj i radile sav onaj kreativni dio posla koji žele. Bile to književne večeri, rock večeri, glazbene probe ili performansi. Već razgovaramo s udrugama mladih duže vrijeme i vjerujem da će rad u Centru biti uspješan. Možda će biti uspješnije nakon par godina nego li u početku, jer neke dječje bolesti ćemo vjerojatno imati.
Što se tiče drugih prostora za mlade, pa evo dr. Gojković je nedavno organizirao koncert u Mjesnom domu J.J. Strossmayer, što govori da su i domovi otvoreni za koncerte pa i probe glazbenika. Naravno da se prvo treba dogovoriti sa predsjednicima i vijećem mjesnih odbora. Gradska uprava u svakom slučaju podržava rad glazbenika koliko može, ali mi nemamo u proračunu stavku za rock glazbu. Glazbu podržavamo kroz određene manifestacije, pa smo tako podržavali susrete bikera, puno manje je bio uspješan rock maraton na Poloju ove godine. Ako budemo imali sreće pa nagodinu bude ljepše vrijeme možda će maraton biti puno bolji. Znači, prostora ima.
Međutim, kod nas je često problem što se događa nakon što se prostor uredi i stavi u funkciju. Primjerice, Grad je u Spomen dom Dragutin Tadijanović uložio zaista puno novca, a vrlo je upitno da li po dva, tri mjeseca imate pjesničku ili književnu večer u njemu. Tko je za to odgovoran? Vjerojatno smo svi pomalo odgovorni, jer kada imamo prostor, kada sve sredimo, onda bi bilo dobro da netko poželi ući u njega i odraditi neki program. Vjerujem da ćemo biti puno uspješniji s Centrom mladih i da će konačno on zaživjeti kao i svi drugi gradski prostori za kulturu jer kada neki prostor uredimo onda nam je cilj da svi zajedno u njemu živimo i radimo, a ne da se svađamo i prepucavamo zbog ovoga ili onoga.
O tome kako je danas svirati i raditi na brodskoj rock sceni, kakvi su današnji izlasci te koliko danas uopće ima publike zainteresirane za rock govorio je VLADIMIR JEVICKI, član sastava Chaos addict:
-Što se tiče izlazaka, mislim da je danas potrebno puno više novaca da bi se izašlo van. Grad je naravno veći nego prije 40 ili 50 godina i ima više ljudi koji bi izašli vani. No za sve treba novac i sve je skupo. Meni koji radim je problem izaći baš svaki vikend. Što se tiče prostora za nastupe mogu reći da osim nekih festivala i moto susreta te povremenih nastupa na kupalištu, u Brodu danas možemo svirati samo u kafićima i klubovima.
Jevicki: ''Mi smo se snalazili na razne načine za prostor za probe. Čak smo svirali u domu Vrpolju (bio je dostupan sve dok ga nisu uredili), kućama, vikendicama i sl.''
Što se tiče domova, mi nikada nismo dobili nekakvu informaciju da se mi možemo tamo obratiti i da možemo napraviti svoju svirku. Znam da je prije rata djelovao Omladinski klub tako da se veselim, ako je ovo istina da će kroz mjesec dana Centar mladih biti otvoren. Kada su probe u pitanju također ne znamo kome se treba obratiti. Mi smo se snalazili na razne načine za prostor za probe. Čak smo svirali u domu Vrpolju (bio je dostupan sve dok ga nisu uredili), kućama, vikendicama i sl.
Što se tiče učestalosti sviranja mogu reći da u zadnje vrijeme dosta sviramo, pa tako imamo jednu veliku svirku sutra u Zagrebu. To je finale Liburnia battle i ako pobjedimo slijedeće godine u lipnju sviramo u Zadru na Burning sea festivalu.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća u Brodu je bilo mnogo autorskih sastava i mnogo prostora u kojima se moglo svirati. DAMIR BJELOBRK-BRADA je glazbenik koji je započeo glazbeni život krajem 1978., a živi ga i danas. Svirao je u sastavima Legija, Kirvajska sekcija, Curino cvijeće, Prorock, Eldorado itd.:
- Kada sam ja počinjao, krajem sedamdesetih, moglo se svirati ako si dobar sa tamo nekim predsjednikom omladine ili ako si član nečega…Zamjenik gradonačelnika je rekao kako su domovi otvoreni mladim ljudima za svirku, ali moraju pitati tamo nekog predsjednika i vijeće Mjesnog odbora. U situaciji kada klinci sa 15-16 godina naprave bend, najčešće nemaju pojma koga da oni pitaju za prostor.
Tatu pitaju da ih upozna sa tamo nekim predsjednikom i kada oni dođu do njega sa željom da sviraju kažu mu: ''Dobar dan, čiko! Eto mi bi svirali, treba nam prostorija, moj bi tata i struju platio, šta god.'' Predsjednik im odgovara da moraju ići na Vijeće i nakon toga djeca odustaju i traže tatu da im iskopa podrum za svirku i onda se tata mora raspravljati sa susjedima kojima smeta buka iz podruma.
Bjelobrk: ''A što se tiče dostupnosti domova, svirke su manje-više prestale čim su ih počeli uređivati, stavljati nove pločice, lamperiju i sl., a prestale su se koristiti i manje prostorije za rockere.''
Nije ovo kritika, da se razumijemo. Samo želim reći da se stvari tako događaju i da su se događale. Bili su domovi i kada sam ja počinjao i tada je trebalo doći predsjedniku omladine s upitom za svirku, a on bi te odmah pitao jesi li član omladine. Ti mu kažeš: ''Valjda jesam. Ako su me upisali u školi''. Kažeš mu kako želiš sobicu za probe, a on će kako nema svirke jer nisi član. Nakon takvih iskustava djeca najčešće odlaze na Klasije sa alkoholom u ruci i samo pričaju o osnivanju benda. Mislim da se treba pojednostaviti način odlučivanja tko može gdje i kada svirati kako bi mladi bili motiviraniji za bavljenje glazbom.
Prostori koji su obilježili osamdesete su dom na Plavom polju, Radnički dom, Klasije, dom ''Đuka Matanić''. A što se tiče dostupnosti domova, svirke su manje-više prestale čim su ih počeli uređivati, stavljati nove pločice, lamperiju i sl., a prestale su se koristiti i manje prostorije za rockere. Nakon Domovinskog rata nisu dali u domovima da se održavaju koncerti jer će se ''oguliti parket''.
Inače, mi smo početkom osamdesetih osnovali ''Kirvajsku sekciju'' kao bend koji će zaraditi novce za autorski bend, pa smo tako osnovali i ''Curino cvijeće'' koji je i snimio demo album ''Zagorjeli mačak u veljači''. Tako smo ga nazvali jer smo snimali u domu ''Đuro Salaj'' (danas KKD ''IBM'') u drugom mjesecu i u prostoriji nije bilo grijanja pa smo se poprilično smrzli.
O tome kakva je komunikacija Građanske inicijativa za mlade sa gradskom upravom Sl. Broda, te što se može očekivati od programa u Centru mladih kada on uskoro zaživi govorio je TVRTKO MATANOVIĆ (Građanska inicijativa za mlade).
- Za početak mogu reći kako je, što se komunikacije tiče, zasada sve na obećanjima. Papir i govor trpe svašta. Dok ne uđemo u Centar mladih ja ne vjerujem obećanjima. Žalosno je što u Brodu dvadesetak godina nema klupskog prostora, a da se ne radi o kafićima ili diskotekama.
Što se konkretno tiče pregovora s Gradom, Građanska inicijativa za mlade okuplja 15-16 udruga i osnovana je krajem travnja ove godine. Prvi kontakti s Gradom bili su u lipnju i tada je obećano da će radovi na Centru biti gotovi za tri mjeseca. Ta tri mjeseca su prošla, a radovi još nisu gotovi. Došlo je do novog sastanka u listopadu i tada je dogovoren novi sastanak za studeni na kojem bi trebali sudjelovati predstavnici KKD-a ''IBM'', Grada i udruga te dogovoriti način rada Centra mladih. Do tog sastanka još nije došlo, ali se nadamo da će do kraja mjeseca ipak biti održan.
Što se tiče programa koji bi se realizirali u samom prostoru, on je pogodan ne samo za rock i druge svirke već i za razne druge programe, koje bi mogli raditi ne samo udruge mladih već i sve ostale, jer mislim da taj gradski prostor može biti namijenjen i drugim udrugama koje imaju zanimljive programe.
U drugom dijelu osvrta koji će biti objavljen u četvrtak 22. studenoga, donosimo priloge diskusiji Borislava Stipića, Željka Jerkovića, Ivana Medveda, Jugoslava Gojkovića, Željka Grgurevića i Željka Balabanića.