Mirovinske uplate su poodavno neodržive, s omjerom 1.2 zaposlena na 1 umirovljenika. Država svake godine mora iz poreza (koji bi se inače mogli upotrijebiti za druge prijeko potrebne stvari) ili čak zaduživanja, nadomiriti čak 17 milijardi kuna kako bi uopće isplatila i ovakve mizerne mirovine. S druge strane, sami osiguranici ne čine što bi mogli unutar postojećeg sustava kako bi si osigurali barem pristojnu starost.

OVIH dana glavna politička i sindikalna tema, a i tema svih rasprava „u birtijama" mirovinska je reforma. Prijedlog koji je Vlada gotovo usuglasila s koalicijskim partnerima i koji će sigurno proći na saborskim glasanjima ne samo da ne jamči pristojnu starost, već ne može osigurati čak niti nastavak ovakvih mirovina koje iznose tek 40% zadnje plaće. Sadašnji osiguranici praktično plaćaju mirovine bivšim umirovljenicima jer su njihova ulaganja iz 60-ih, 70-ih i 80-ih godina odavno potrošena. Mirovinske uplate su poodavno neodržive, s omjerom 1.2 zaposlena na 1 umirovljenika. Država svake godine stoga mora iz poreza (koji bi se mogli upotrijebiti za druge stvari, ili bez kojih bi se mogle smanjiti sve stope svih poreza!) nadomiriti čak 17 milijardi kuna kako bi uopće isplatila i ovakve mizerne mirovine.

Sami osiguranici ne čine što bi mogli unutar postojećeg sustava kako bi si osigurali barem pristojnu starost.

Naglašavam da sam po pitanju mirovinskog sustava blizak stajalištu ekonomskih „liberala": jedino pravedno rješenje bi bilo omogućiti svima da svoj obavezni doprinos za buduću mirovinu uplaćuju sami. Dakle, sami izaberete kojem fondu (i kojoj vrsti fonda: rizičnima, manje rizičnima, domaćima, paneuropskima, dalekoistočnima čak…) ćete uplaćivati vaše mirovinske doprinose i na taj način sami odlučujete o svojoj sudbini.

Jedino pravedno rješenje bi bilo omogućiti svima da svoj propisani obavezni doprinos za buduću mirovinu uplaćuju sami u fondove po svojoj želji.

Prosječan  zaposlenik naravno nije ekonomski stručnjak. Međutim, mediji ipak daju dovoljno informacija o mogućnostima ulaganja. Najrazvijenije zemlje svijeta su takve između ostaloga i zbog masovnog sudjelovanja „običnih građana" u tržištima kapitala. U takvim ulaganjima može se, dakako, i izgubiti dio novca, ali kako su mirovinski fondovi ulaganja s jako dugim horizontom događanja, mogućnost za katastrofalni gubitak je ipak minimalna. Uz državnu regulaciju kakva uostalom već i postoji (na primjer, propisano je koji udio sredstava fondovi moraju uložiti u ultra sigurne instrumente poput obveznica najrazvijenijih zemalja, koji donose stvarno minimalan, gotovo zanemariv prinos ali je mogućnost gubitka vrijednosti također zanemariva, a koji dio u rizičnije proizvode poput dionica), ukupan rezultat bio bi bolji nego što je to sada.

 Upravo zbog toga, ovim tekstom skrećem pozornost na jednu mogućnost koja već postoji, a gotovo nitko od sadašnjih umirovljenika ju ne koristi.

U obaveznim fondovima 2. stupa se trenutno nalazi 1.900.000 osiguranika. Svaki od njih plaća 5% svojih bruto primanja na „svoj štedni račun". Ukupna imovina tih fondova će upravo oko Nove godine prijeći 100 milijardi kuna (gotovo cijeli jedan državni proračun ili više od četvrtine GDP-a Hrvatske).

Od prije tri godine, reformom je omogućeno da sami osiguranici mogu (djelomično) izabrati kako će njihov obavezan prilog svojoj štednji za starost biti ulagan.

Fondovi su podijeljeni na A, B i C vrstu. Fond A kategorije jest rizičan. Naime, tek pola novca ulažu u sigurne instrumente poput obveznica. One gotovo ne mogu pasti u vrijednosti, ali doprinose tek 1-2% godišnje ili manje – primjerice, kamata na njemačke obveznice je negativna! Ako fond posudi Njemačkoj milijardu kuna, na način da kupi njene vrijednosne papire direktno ili na burzama, takvo ulaganje je sigurno (Njemačka će u dan isplatiti sve svoje obveze na dan dospijeća), ali će fond svake godine „zaraditi" gubitak od 0.2% ili izgubiti 2 milijuna kuna. Čak i na hrvatske obveznice, prinos je samo 2.17% godišnje, dakle jedva pokriva inflaciju. Ostalo, fond menadžeri ulažu u rizičnije dionice, i druge instrumente koji mogu i pasti, ali u prosjeku na burzama rastu znatno više čak i ako uključimo razdoblje velikih kriza koje traju po 3 do 5 godina! Drugim riječima, ako vam u dvije godine vrijednost ukupne ušteđevine i padne za 15%, preostalih 20 ili 30 godina (jer mirovinski fondovi su najdulja ulaganja) će vam visoki prinosi donijeti veću ušteđenu svotu – i bolju mirovinu.

Ukupna imovina mirovinskih fondova drugoga stupas 1.900.000 osiguranika će upravo oko Nove godine prijeći 100 milijardi kuna (gotovo cijeli jedan državni proračun ili više od četvrtine godišnjeg GDP-a Hrvatske).

„Sigurni", obveznički fondovi ulažu sigurno ali bez dobiti: kamata na njemačke obveznice je primjerice – negativna!

Fond B kategorije, u koje je 99% svih osiguranika raspoređeno automatski, ulaže znatno više u sigurne instrumente (i pri tome ima manji prihod), a fond C kategorije je sasvim „ziheraški": gotovo cijelu imovinu drži u obveznicama pa čak i u gotovini, sa nultom kamatom!

Pri tome treba znati da one koji odaberu fond A kategorije sami će fondovi ionako 10 godina prije mirovine automatski prebaciti u B kategoriju, a 5 godina prije mirovine u C kategoriju, jer je pred kraj štednje važno da se novac ne gubi, a ne kolika je zarada.

Primjer izračuna kaže da će osoba s prosječnom hrvatskom plaćom ako ulaže u A fondu imati nakon 40 godina štednje preko milijun i pol kuna i mirovinu samo iz drugog stupa od barem 3-4000 kuna. Ne zaboravite i da se taj novac, ako slučajno umrete prije mirovine (npr sa 66 godina života) u cijelosti nasljeđuje, kao da je štednja u banci! Od prvoga stupa, ako nemate nezaposlenog supružnika nećete vidjeti ni kune.

A kategorija fonda u prošle je tri godine u potpunosti opravdala svoju namjeru.

Na slici u prilogu napravljena je usporedba prinosa najboljeg fonda A kategorije (PBZ Croatia fond) i najboljeg fonda B kategorije (AZ fond). U posljednje dvije godine, rizičniji A fondovi su zaradili točno 4 PUTA VIŠE od fondova B kategorije!

Sad dolazimo do „našeg posla".

Od kada je uvedena mogućnost biranja načina ulaganja, u cijeloj Hrvatskoj je u A fondove ušlo samo oko 1900 građana! Od 1.900.000 osiguranika!?

Primjer izračuna kaže da će osoba s prosječnom hrvatskom plaćom ako ulaže u A fondu imati nakon 40 godina štednje preko milijun i pol kuna i mirovinu samo iz drugog stupa od barem 3-4000 kuna. Ili gotovo 2000 kuna veću nego oni koji ulažu u B fond!

Razlika u mirovini samo na temelju toga ulaganja (kad bi se prosječni prinosi nastavili kretati ovim stopama, što dakako nije zajamčeno, ali je prilično izvjesno da će biti barem slični), između onih koji će 20, 30 i više godina koristiti ovu mogućnost će biti najmanje 2000 kuna. Za osobe koje su imale tijekom radnoga vijeka istu plaću!

Stoga, ako ste mlađi od na primjer 30 godina (ovo pravilo jamči vam veću dobit što ste mlađi, to jest, što dulje budete u mirovinskom sustavu), ili ako imate i 40 ili 50 godina života a imate veće plaće od hrvatskog prosjeka, sve što trebate napraviti je otići u poslovnicu FINA-e s dokumentom na kojem se vidi vaš OIB i reći da želite sami odlučiti da vam mirovina neće biti socijalna pomoć.

Postupak traje jednu minutu i besplatan je (nema naknade za prebacivanje iz kategorije u kategoriju, prebacuju se ukupna ušteđena sredstva koja imate na računu mirovinske štednje).

Iskoristite svoje pravo. Naravno, uvijek možete i kukati „u birtiji" da vam je vlada (bilo koja, od nijedne ne možete baš očekivati veliku pomoć) ukrala starost.