Dočekali smo 6. lipanj, Svjetski dan zaštite okoliša, 71. dan poslije najveće ekološke nesreće koju je uzrokovalo 'Čermakovo' istjecanje naftnih derivata uz brodsko vodozaštitno područje i 68 dana od kad su Brođani vodu pili iz vatrogasnih cisterni, a da nadležni, s prezirom, odbijaju građane izvjestiti o epilogu.

UNATRAG 45. godina obilježava se Svjetski dan zaštite okoliša. Povod utemeljenju ovoga datuma pronađen je u održavanju Konferencije Ujedinjenih naroda u Stockholmu (1972.) posvećene okolišu, na kojoj je usvojen Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP). Ova organizacija godinama stvara jedan od najjačih mehanizama kojima Ujedinjeni narodi podižu svijest ljudi širom našeg planeta o nužnosti uvrštavanja pitanja zaštite okoliša među goruće probleme današnjice. Uz cjelogodišnje programe potiču nacije i narode kako bi postali aktivni dionici održivog i ravnomjernog razvoja planeta. Briga za očuvanjem planeta se spušta na najniže oblike organizacije društva tj. lokalne zajednice. Njihova uloga je ključna za razumijevanje važnosti pitanja zaštite okoliša i ostvarenja sigurnije i prosperitetnije budućnosti za sve. Uz sve ove aktivnosti nezaobilazna činjenica je da svatko od nas, svojim razumijevanjem i poštivanjem okolišnih procesa, na svoj način  doprinosi očuvanju okoliša i životu naše planete.

Zahvaljujući nama, vjerojatno, ništa od navedenog neće se dogoditi. „Slučaj Uskrs 2018.", izgleda, bit će riješen kao i stotine drugih slučajeva u kojima je Država zatvorila oči! Odgovorni će željeti da se sve zaboravi. Što brže. 

U drugoj polovici dvadesetog stoljeća, James Lovelock u svojim djelima iznosi tezu o planeti Zemlja (Geja) kao živom biću. Ova teorija u sebi sadrži ključne elemente odnosa prema okolišu. Svakim nepoštivanjem standarda zaštite okoliša teško ozljeđujemo Zemlju i nanosimo joj bol. Ona se protiv zagađenja - i nas koji smo ga učinili - bori olujama, potresima i drugim prirodnim nepogodama. Reagira na svaki naš pritisak i ugrozu.

Ovogodišnji Svjetski dan zaštite okoliša posvećen je borbi protiv plastike. Čovjek je u svome civilizacijskom napretku, tijekom zadnja dva stoljeća, proizveo cijelu paletu kemijskih spojeva za koje planeta Zemlja, sa svojim  prirodnim procesima, nema odgovor tj. ne može ih razgraditi. Ovomu je doprinio izniman razvoj znanosti kao što su matematika, medicina, kemija i fizika.

Počeli smo u prirodu odlagati plastiku koja se ne razlaže prirodnim procesima nego se skuplja u pojedinim ekološkim nišama gdje izravno ugrožava biološku raznolikost. Morski ekosistemi su unatrag pedeset godina postali velike akumulacije ovakvih materijala. Uslijed fizičkih  procesa plastični materijali se usitnjavaju do mikronskih veličina i ulaze u prehrambeni lanac, ali bez mogućnosti sudjelovanja u procesu razgradnje. Kao takvi su postali velika prijetnja opstojnosti planeta Zemlja.

S obzirom na rastuću količinu štetne plastike, koja svoj put nađe u oceanima i morima, Europska komisija objavila je prijedloge novih EU pravila koja se bave upotrebom 10 jednokratnih plastičnih proizvoda te napuštenom ribolovnom opremom, predmetima koji se najčešće mogu pronaći na europskim plažama i u morima. Na ovaj način i EU daje svoj administrativni doprinos kojima bi se smanjila količina plastičnih materijala koja se odlaže nekontrolirano u prirodu.

Gotovo svaki  državni aparat koji želi biti dio civilizacijskih tekovina EU će reagirati na nove direktive na način da ih uvede u svoje zakonodavstvo i ponudi kvalitetne modele implementacije. One se uvijek odnose na temeljni princip zaštite okoliša koje kaže: ZAGAĐIVAČ PLAĆA. Tko je u ovom slučaju zagađivač? Mi, pojedinci ili proizvođači i trgovci koji nam guraju u ruke ovakve okolišno neprihvatljive proizvode. Vlade će propisati naknade koje će proizvođači i trgovci plaćati prilikom stavljanja u promet ovakvih proizvoda, a oni će namiriti materijalnu razliku povećanjem cijene prema krajnjem korisniku, a to smo mi. Dakle, u pravilu, mi građani, koji i doprinosimo ranjavanju planete, uvijek plaćamo, a  uvijek možemo dati svoj doprinos odnosom prema ovakvim materijalima u svakodnevnoj upotrebi. Lake jednokratne plastične vrećice su jedan od najvažnijih problema s kojim se kao pojedinci susrećemo svakoga dana. Guraju nam ih u ruku gotovo svugdje, u prosjeku barem pet puta dnevno. Nikada ne razmišljamo da li smo mogli bez njih. A jesmo li mogli bez njih? Naravno, da jesmo! Mogli smo ponijeti davno zaboravljeni ceker ili košaru, kolica za tržnicu ili već korištenu plastičnu vrećicu. Međutim, ne odričemo se lako komoditeta odlaska na tržnicu bez obaveze nošenja košara i torbi i sl. Generalno, problem je u svakom od nas. Naša svijest nije dovoljno okolišno razvijena, a mehanizmi kojima je razumijevamo uglavnom su materijalne prirode.

Naš zadatak je svakako provoditi opće obuhvatne kampanje jačanja svijesti o (ne)upotrebi ovakvih materijala. Osiguranje materijalnih sredstava kojima ćemo, kroz različite pravilnike i uredbe, stvoriti osnovu za provođenje različitih aktivnosti smanjenja plastičnih materijala u okolišu. Fond za zaštitu okoliša će kroz svoje programe provođenja strateških dokumenta dati doprinos ovim aktivnostima. Pred nama su obaveze koje moramo izvršiti kako bi ovu našu prelijepu zemlju zaštitili od velike emisije plastičnih materija. Uz ove mjere svatko od nas se mora zamisliti nad svojim doprinosom očuvanja okoliša, jer mi smo tu zbog vas, a samo zajedno možemo pokazati svoju ljubav prema svojoj zemlji i jedinom nam domu.

Gdje smo mi stanovnici Slavonskoga Broda danas kada obilježavamo ovaj dan? Možemo li slavit? Hoće li naše udruge izaći na ulice i ponovo nas upozoriti na problem sa zagađenjem zraka iz Rafinerije Brod? Jesmo li zaboravili „slučaj Crodux" ili „ slučaj Uskrs 2018"? Hoćemo li ponovo natovariti autobus nevine dječice i za poneki politički poen otići u Zagreb premijeru bez ikakvog smisla i definiranog zahtjeva? Hoćemo li tražiti analize vode na ugljikovodike unatrag dva mjesece? Je li u proteklih dva mjeseca uopće bilo povećane koncentracije ugljikovodika u našoj sirovoj vodi? Hoće li zagađena zemlja na prilazu Slavonskom Brodu biti dekontaminirana ili će ostati onečišćena u brodskom vodocrpilištu? Hoće li itko biti procesuiran za neviđenu blamažu u „slučaju Uskrs 2018" i ekološku nesreću od 28. ožujka? Hoće li nam se ikada netko ispričati za „Slučaj Uskrs 2018." i „Slučaj Crodux"?

Zahvaljujući nama, vjerojatno, ništa od navedenog neće se dogoditi. „Slučaj Uskrs 2018.", izgleda, bit će riješen kao i stotine drugih slučajeva u kojima je Država zatvorila oči! Odgovorni će željeti da se sve zaboravi. Što brže.

Zaboravili smo sve naše okolišne nedaće uz pomoć glasnih političara jer se pretjeralo u korištenju okolišnih problema u političke svrhe. Šteta od patentiranih političko-okolišnih ujdurmi za Grad Slavonski Brod ima razmjere nesagledive katastrofe. Kada će lokalni političari prestati koristiti probleme u okolišu za svoje političke kampanje?

Čestitam svim posjetiteljima portala sbplus.hr 6.lipnja Svjetski dan okoliša!