Dočekali smo 6. lipanj, Svjetski dan zaštite okoliša, 71. dan poslije najveće ekološke nesreće koju je uzrokovalo 'Čermakovo' istjecanje naftnih derivata uz brodsko vodozaštitno područje i 68 dana od kad su Brođani vodu pili iz vatrogasnih cisterni, a da nadležni, s prezirom, odbijaju građane izvjestiti o epilogu.
UNATRAG 45. godina obilježava se Svjetski dan
zaštite okoliša. Povod utemeljenju ovoga datuma pronađen je u održavanju Konferencije Ujedinjenih naroda u Stockholmu (1972.) posvećene okolišu, na kojoj je usvojen Program zaštite okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP). Ova organizacija godinama stvara jedan od najjačih mehanizama kojima Ujedinjeni narodi podižu svijest ljudi širom našeg planeta o nužnosti uvrštavanja pitanja zaštite okoliša među goruće probleme današnjice. Uz cjelogodišnje programe potiču nacije i narode kako bi postali aktivni dionici održivog i ravnomjernog razvoja planeta. Briga za očuvanjem planeta se spušta na najniže oblike organizacije društva tj. lokalne zajednice. Njihova uloga je ključna za razumijevanje važnosti pitanja zaštite okoliša i ostvarenja sigurnije i prosperitetnije budućnosti za sve. Uz
sve ove aktivnosti nezaobilazna činjenica je da svatko od nas, svojim razumijevanjem i poštivanjem okolišnih procesa, na svoj način doprinosi očuvanju okoliša i životu naše planete.
Zahvaljujući nama, vjerojatno, ništa od navedenog neće se dogoditi. „Slučaj Uskrs 2018.",
izgleda, bit će riješen kao i stotine drugih slučajeva u kojima je
Država zatvorila oči! Odgovorni će željeti da se sve zaboravi. Što brže.
U drugoj polovici dvadesetog stoljeća, James Lovelock u svojim djelima iznosi tezu o
planeti Zemlja (Geja) kao živom biću. Ova teorija u sebi sadrži ključne
elemente odnosa prema okolišu. Svakim nepoštivanjem standarda zaštite okoliša
teško ozljeđujemo Zemlju i nanosimo joj bol. Ona se protiv zagađenja - i nas koji
smo ga učinili - bori olujama, potresima i drugim prirodnim nepogodama. Reagira na svaki naš pritisak i ugrozu.
Ovogodišnji Svjetski dan zaštite okoliša posvećen je borbi
protiv plastike. Čovjek je u svome civilizacijskom napretku, tijekom zadnja dva
stoljeća, proizveo cijelu paletu kemijskih spojeva za koje planeta Zemlja, sa
svojim prirodnim procesima, nema odgovor
tj. ne može ih razgraditi. Ovomu je doprinio izniman razvoj znanosti kao što su
matematika, medicina, kemija i fizika.
Počeli smo u prirodu odlagati plastiku
koja se ne razlaže prirodnim procesima nego se skuplja u pojedinim ekološkim
nišama gdje izravno ugrožava biološku raznolikost. Morski ekosistemi su unatrag
pedeset godina postali velike akumulacije ovakvih materijala. Uslijed
fizičkih procesa plastični materijali se
usitnjavaju do mikronskih veličina i ulaze u prehrambeni lanac, ali bez mogućnosti
sudjelovanja u procesu razgradnje. Kao takvi su postali velika prijetnja opstojnosti planeta Zemlja.
S obzirom na rastuću količinu štetne plastike, koja svoj put
nađe u oceanima i morima, Europska komisija objavila je prijedloge novih EU
pravila koja se bave upotrebom 10 jednokratnih plastičnih proizvoda te
napuštenom ribolovnom opremom, predmetima koji se najčešće mogu pronaći na
europskim plažama i u morima. Na ovaj način i EU daje svoj administrativni
doprinos kojima bi se smanjila količina plastičnih materijala koja se odlaže
nekontrolirano u prirodu.
Gotovo svaki državni
aparat koji želi biti dio civilizacijskih tekovina EU će reagirati na nove direktive na način da ih
uvede u svoje zakonodavstvo i ponudi kvalitetne modele implementacije. One se
uvijek odnose na temeljni princip zaštite okoliša koje kaže: ZAGAĐIVAČ PLAĆA.
Tko je u ovom slučaju zagađivač? Mi, pojedinci ili proizvođači i trgovci koji
nam guraju u ruke ovakve okolišno neprihvatljive proizvode. Vlade će propisati
naknade koje će proizvođači i trgovci plaćati prilikom stavljanja u promet
ovakvih proizvoda, a oni će namiriti materijalnu razliku povećanjem cijene prema krajnjem korisniku, a
to smo mi. Dakle, u pravilu, mi građani, koji i doprinosimo ranjavanju planete,
uvijek plaćamo, a uvijek možemo dati
svoj doprinos odnosom prema ovakvim materijalima u svakodnevnoj upotrebi. Lake
jednokratne plastične vrećice su jedan od najvažnijih problema s kojim se kao
pojedinci susrećemo svakoga dana. Guraju nam ih u ruku gotovo svugdje, u
prosjeku barem pet puta dnevno. Nikada ne razmišljamo da li smo mogli bez njih.
A jesmo li mogli bez njih? Naravno, da jesmo!
Mogli smo ponijeti davno zaboravljeni ceker ili košaru, kolica za tržnicu ili
već korištenu plastičnu vrećicu. Međutim, ne odričemo se lako komoditeta
odlaska na tržnicu bez obaveze nošenja košara i torbi i sl. Generalno, problem je u svakom od
nas. Naša svijest nije dovoljno okolišno razvijena, a mehanizmi kojima je
razumijevamo uglavnom su materijalne prirode.
Naš zadatak je svakako provoditi opće obuhvatne kampanje
jačanja svijesti o (ne)upotrebi ovakvih materijala. Osiguranje materijalnih sredstava kojima ćemo, kroz različite pravilnike i
uredbe, stvoriti osnovu za provođenje različitih aktivnosti
smanjenja plastičnih materijala u okolišu. Fond za zaštitu okoliša će kroz
svoje programe provođenja strateških dokumenta dati doprinos ovim aktivnostima. Pred nama su
obaveze koje moramo izvršiti kako bi ovu našu prelijepu zemlju zaštitili od velike
emisije plastičnih materija. Uz ove mjere svatko od nas se mora zamisliti nad
svojim doprinosom očuvanja okoliša, jer mi smo tu zbog vas, a samo zajedno
možemo pokazati svoju ljubav prema svojoj zemlji i jedinom nam domu.
Gdje smo mi stanovnici Slavonskoga Broda danas kada
obilježavamo ovaj dan? Možemo li slavit? Hoće li naše udruge izaći na ulice i
ponovo nas upozoriti na problem sa zagađenjem zraka iz Rafinerije Brod? Jesmo
li zaboravili „slučaj Crodux" ili „ slučaj Uskrs 2018"? Hoćemo li ponovo
natovariti autobus nevine dječice i za poneki politički poen otići u Zagreb
premijeru bez ikakvog smisla i definiranog zahtjeva? Hoćemo li tražiti analize vode
na ugljikovodike unatrag dva mjesece? Je li u proteklih dva
mjeseca uopće bilo povećane koncentracije ugljikovodika u našoj sirovoj vodi? Hoće li zagađena zemlja na prilazu Slavonskom Brodu biti dekontaminirana ili će ostati onečišćena u brodskom vodocrpilištu? Hoće li itko
biti procesuiran za neviđenu blamažu u „slučaju Uskrs 2018" i ekološku nesreću od 28. ožujka? Hoće li nam
se ikada netko ispričati za „Slučaj Uskrs 2018." i „Slučaj Crodux"?
Zahvaljujući nama, vjerojatno, ništa od navedenog neće se dogoditi. „Slučaj Uskrs 2018.", izgleda, bit će riješen kao i stotine drugih slučajeva u kojima je Država zatvorila oči! Odgovorni će željeti da se sve zaboravi. Što brže.
Zaboravili smo sve naše okolišne nedaće uz pomoć glasnih političara
jer se pretjeralo u korištenju okolišnih problema u političke svrhe. Šteta od
patentiranih političko-okolišnih ujdurmi za Grad Slavonski Brod ima razmjere nesagledive katastrofe. Kada će
lokalni političari prestati koristiti
probleme u okolišu za svoje političke kampanje?
Čestitam svim
posjetiteljima portala sbplus.hr 6.lipnja Svjetski dan okoliša!