Iz priloženog je potpuno razvidno kako smo, mi stanovnici Slavonskog Broda, u proteklih 15 dana, udisali bolji zrak nego stanovnici Zagreba, Siska ili Rijeka. Ovoj činjenici nisu dali svoj doprinos Peter Tot-Đerđ, Ivan Čermak, HDZ ili brodski gradonačelnik Mirko Duspara...
Novu kolumnu koja će po svemu sudeći izazvati nove
kontraverze započeti ću citirajući Petera
Tota-Đerđa: "Potpuno je jasno zbog čega je šef kabineta Ureda za zaštitu okoliša u
Federaciji, Tomislav Lukić, na SBPlusu, ovih dana tako oštro obrušio se na
plinofikaciju Rafinerije! .
Držeći kako svi koji komentiraju moje kolumne zaista ih i
pročitaju, uz najbolju volju, Tot-Đerđov komentar ne mogu tretirati dobronamjernim
- jer ja u svojoj kolumni o plinofikaciji rafinerije kažem slijedeće: „Dakle, iza velike brige za stanovnike
Slavonskog Broda, ustvari, krije se veliki biznis, protiv kojeg nemam ništa
osobno. Od plinovoda bi svi imali koristi. Tvrtke koje će raditi pripremu
dokumentacije i izvoditi radove, trgovci plinskom opremom, Rusi svakako,
distributeri plina, države, pojedinci. Dakle, ekonomski je to vrlo značajan
projekt. Čak što više, podržavam
ga". Pri tom mislim na procese plinofikaciju
koja će svakako doprinijeti smanjenju zagađenja, ali u vrlo malim razmjerima.
Nikako u količini od 50-60% što se često spominje.
Mjerenje stanja kvaliteta zraka na našim mjernim postajama
provodi se vrlo sofisticiranim uređajima koji se redovito umjeravaju i
servisiraju. Dakle, podaci se mogu smatrati potpuno vjerodostojnim. Međutim,
uređaji pokazuju stanje zraka samo u dvije točke u Slavonskom Brodu. Obje točke
su izložena sa 50% svojeg djelovanja mjerenjem zagađenja koje dolazi iz
susjedne države a sa 50% mjere naše zagađenja jer se obje nalaze na periferiji
grada. Na njih polutanti koji dolaze iz Rafinerije nafte Brod mogu biti
zabilježeni samo kada puše jugozapadni vjetar ili kada duže vremena nema
vjetra.
Pogotovo je problematična SB2
koja se nalazi na parkingu ispred stadiona. Prilikom koncerta, utakmice ili
nekog drugog događaja na stadionu, bazenima ili u dvorani na parkingu bude
veliki broj vozila koja se pokreću u kratkom vremenskom intervalu. Još su
lošiji podatci kada se u blizini parkira stari autobus koji radi čekajući
sportaše. Sve to bilježi mjerni uređaj sa postaje SB2, u obliku satnih
odstupanja na koje naši aktivisti burno reagiraju.
(Izvor:Google Eart Pro)
O tome sam pisao 2012. godine. Tada sam i predlagao da ta postaja bude smještena oko bolnice,
međutim nadležni su se odlučili za ovaj, po mome mišljenju posve nereprezentativan
položaj.
Kako sam u
prethodnoj kolumni najavio, usporediti ću zagađenja benzenom i sumporvodikom koja karakteriziraju rad rafinerija i u
pravilu se u atmosferi pojavljuju u blizini ovakvih pogona. Na slijedećim
grafičkim prikazima je stanje H2S sumporvodika u Slavonskom Brodu,
Sisku i Rijeci u proteklih 15 dana. Iz grafikona je vidljivo kako rezultati na
mjernim postajama u Rijeci i Sisku pokazuju puno lošiji zrak nego što su ga
zabilježile naše postaje (s naših mjernih mjesta sam uzeo lošije rezultate). Na
našoj mjernoj postaji zabilježeno je šest točaka kada je na uređaj došao zrak
koji u sebi sadrži sumporvodik ali, u prosjeku, stanje zraka je bilo dobro.
Međutim, sa mjerne postaje iz Siska stanje zraka, koji u sebi sadrži sumpor
vodik, je u kontinuitetu loše zbog čega građani svakodnevno udišu zrak loše
kvalitete. Stanje u Rijeci je vrlo
slično, ali što će zabilježiti mjerne postaje uvelike ovisi u vjetrovima koji
pušu taj dan. Dakle, u blizini svake rafinerije stanje kvaliteta zraka u odnosu
na sumpor vodik je gotovo identično loše. Da bi čitatelji shvatili, modul koji
mjeri sumpor vodik ne ugrađuje se na
postaje koje nisu u blizini rafinerija, jer ovog oblika zagađenja drugdje i
nema u značajnijim količinama.

Sa benzenom je situacija drugačija. Kako sam već napisao u
prethodnim kolumnama, grupa aromatskih
spojeva koji se na postajama iskazuju u ukupnoj količini kao benzen, ne dolazi
samo iz rafinerija nego i iz prometa, pa se mjeri i u gradovima. Iz sljedećih tablica
je vidljivo stanje kvalitete zraka u odnosu na benzen u Slavonskom Brodu, Sisku
Rijeci i Zagreb (Mjerna postaja Vukovarska). U zadnjih 15 dana, najbolje stanje zraka je bilo u Slavonskom
Brodu. Ova činjenica nikako ne znači da mi nemamo izvor zagađenja, nego
znači da u proteklih 15 dana nije puhao vjetar koji bi na mjernu postaju donio zrak kontaminiran benzenom.

U proteklom periodu, naša postaja je zabilježila samo naš
benzen koji dolazi iz prometa. Dana 3.,
5. i 9. listopada vjetar je na našu postaju donio veću količinu zraka sa
benzenom. Iste te dane bilježimo i povećanu količinu sumporvodika. Budući da sumporvodik
samooksidira, u te dane bilježimo i povećanu količinu sumpordioksida koji,
dakako, može dolaziti i iz ložišta Rafinerije nafte Brod.
Uz standardno naše lebdeće čestice, 3. listopada bilježili
smo i prosječno neznatno povećanje količine lebdećih čestica u zraku. Dakle,
kvaliteta zraka koji udišemo u Slavonskom Brod uvelike ovisi o stanju atmosfere.
Osuđeni smo živjeti u blizini jednog velikog zagađivača.
Iz priloženog je potpuno razvidno kako smo mi stanovnici
Slavonskog Broda, u proteklih 15 dana, udisali bolji zrak nego stanovnici
Zagreba, Siska ili Rijeka. Ovoj činjenici nisu dali svoj doprinos Peter Tot-Đerđ, Ivan Čermak, HDZ ili brodski
gradonačelnik Mirko Duspara. Možemo
zahvaliti dragome Bogu što nam je dao takvo vrijeme u proteklih 15 dana.
Kada bi ovakvu analizi napravili za cijelu godinu, došli
bismo do vrlo sličnih rezultata. U našem gradu najčešće puše istočni i sjeverni
vjetar, a vrlo rijetko jugozapadni ili nema nikakvog strujanja zraka. Kao što
sam najavio u prvoj kolumni, iz ovoga ciklusa vrlo lako je dokazati da zrak
koji, u prosjeku udišemo, nije najlošije kvalitete, ne gušimo se (živi smo),
ali da živimo u neposrednoj blizini izvora velikog zagađenja naša je nesreća.
Sami sebi nametnuli smo zaštitni znak (brand) najzagađenijeg
grada u Hrvatskoj, a to zaista nismo. Kako se politika duboko umiješala u ove
procese, a aktivisti (okolišni i politički) svjesno ili nesvjesno, stavljaju se
u funkciju takve politike, ili krupnog kapitala, sve se više udaljavamo od
rješenja.
Mnogi od navedenih, bezrazložno, umislili su kako su nešto
riješili.
I ovo zadnje, s plinofikacijom kroz produktovod - koji je izgrađen prije pedesetak godina, a izvan
funkcije je gotovo dvadeset pet godina - puno je prijepora. Mogao bih i o ovom
napisati cijelu kolumnu. Nigdje nam
nitko nije objasnio u kakvom je stanju taj produktovod (korozija) koji ne radi
tolike godine. Možda mi živimo u neznanju jer, svi koji trebaju biti
pripremljeni (odabrani) za projekt plinofikacije, bili su
spremni u trenutku izvještaja hrvatske Vlade.
Drago Hedl je svoju kolumnu (pa ću i ja svoju) završio krasnom misli: "Čuvajte
se političara i kad darove nose".
U slijedećoj kolumni, pokušat ću građanima približiti kako
Rafinerija emitira tu količinu polutanata i što nam je činiti!