„Ako imate kaput ili jaknu viška - ostavite ih ovdje. Ako nemate jaknu - uzmite ju". Gotovo da i nema građanina ove zemlje koji nije čuo za tu akciju. Oni koji su imali ove odjevne predmete, a iz nekih razloga više im nisu bili potrebni, ostavili su ih na za to predviđena mjesta u gradu u kojem žive. I u Slavonskom Brodu građani su ostavljali kapute i jakne. Ostavljaju ih još uvijek, jer su temperature zraka, danima, debelo ispod ništice. Nažalost, puno je onih koji nemaju kaput ili jaknu primjerene ovim niskim temperaturama zraka. Akcija za pohvalu.
Šutnjom pristajemo na servirano. Izborom barem znamo da nismo odustali. Od sebe samih.
Baš kao i ona 'kruh za poslije' koja traje nekoliko godina, a u koju je u Slavonskom Brodu uključeno više od deset pekarnica. Ako ima onih koji, nekim slučajem, nisu čuli za ovu akciju to je ono kad imate novaca pa kad kupujete sebi dva kruha platite i treći, koji ostavite u pekarnici, a preuzme ga vaš sugrađanin koji novaca za kruh nema. Budući da akcija traje, potrebe ima, a i ljudi dobre volje. Još jedan plus i zahvala onima koji imaju i spremno pomažu one koji nemaju.
Pomažemo mi i gladne u Africi prikupljanjem novaca, kao da gladnih u Hrvatskoj nema. Pomažemo i školovanje djece u Africi, kao da kod nas nema dovoljno onih koji djeci ne mogu priuštiti školovanje neopterećeno nedostatkom sredstava za nove udžbenike, za nove torbe, u krajnjoj liniji - za užinu. Dobro, dobro, i u humanosti ima 'in' trenutaka, a i jeftinije je pomagati školovanje u Africi nego u Hrvatskoj. I nemam ništa protiv, neka se pomaže ljudima u nevolji - ma gdje god bili. Ali, ja bih i tu po onoj staroj narodnoj 'pometi prvo u svom dvorištu, pa onda pređi kod susjeda'. Stoga, svaka čast kolegici koja je u srednjoj školi, koju pohađa njezino dijete, pokrenula prikupljanje pomoći za razrednu prijateljicu koja je u požaru izgubila gotovo sve. 'Ako možemo pomagati djeci u Africi, valjda možemo i našoj', reče mi neki dan. I svaka joj čast.
No iza svakog 'bravo' ide jedno 'ali'. Ovaj puta veliko 'ali'. Ne znam za vas, ali mene je akcija s početka ovog teksta, ona s kaputom dobrote, uistinu razljutila. Oduševljenje koje je zavladalo društvenim mrežama, što je akciji odazvao se velik broj ljudi, u meni je probudila gorčinu. Čemu se mi to radujemo u 21. stoljeću? U Europskoj uniji. Tome što nekome, a nije riječ o malom broju ljudi, treba zimska jakna jer, unatoč tome što bi radio - posla nema, ili ako ga ima plaću ne prima pa si ne može sam kupiti kaput ili jaknu? Radujemo se ljudskoj humanosti? Pa, zar to nije prirodno, kao što bi prirodno trebalo biti da se svi humani i svi u potrebi konačno ujedine. Ali ne u humanitarnoj akciji, nego u akciji u kojoj će se izboriti za svoj dostojanstven položaj u društvu u kojem žive.
Idu lokalni izbori, uskoro će krenuti kampanja, a s njom razna obećanja, uglavnom općenita, nikako i nikada konkretna. Nije da nas se ne tiče, jer o rezultatima izbora ovisit će hoćemo li kapute i jakne prikupljati godinama, kao što kupujemo 'kruh za poslije'. Ujedinimo se u slušanju i reagiranju, jer o našim izborima ovisi naša budućnost. I budućnost naše djece, za koju ne želimo da se sutra nađu s one strane humanitarne akcije na kojoj će pisati 'ako trebate kaput ili jaknu uzmite'. Borimo se za bolje sutra, kao što se danas borimo da svaki poklonjeni kaput dođe u ruke onih kojima je potreban. I zaboravimo na onu kojoj su nas učili kako je šutnja zlato. Šutnja nije zlato. Barem ne uvijek.
Šutnja nas je dovela dovde gdje jesmo. Šuti i ne pitaj što ti dijete jede u vrtiću jer moglo bi biti i gore. Šuti i ne pitaj zašto ti je dijete dobilo nižu ocjenu od drugog iako su isto znali, jer mogao bi se zamjeriti profesoru/ici. Šuti i ne pitaj zašto ti je muž/žena dobio otkaz jer, tko zna, sutra ćeš možda opet trebati tog istog šefa. Šuti i ne pitaj kad će plaća, jer bitno da će doći. Šuti i ne pitaj zašto radiš bez plaće, jer ovako ti bar ide staž. Šuti i ne pitaj zašto si dobio otkaz, jer izašli su ti u susret pa ćeš primati crkavicu s biroa. Šuti i ne pitaj zašto si na ulici, jer srećom ima dobrih ljudi (koji još imaju prostora za obrazloženja zašto šute) i koji ti ostavljaju kruh i jaknu.
A što ćemo sutra kad ne bude više onih koji će 'Imati jaknu i ostaviti', nego ćemo svi biti s ove strane gdje se čita 'nemaš kaput - uzmi'?. A budemo li uvijek i samo šutjeli, to će nas dočekati. Na lokalnim izborima, doduše, ne biramo one koji će izravno utjecati na gospodarski razvoj, ali oni su prilika da napravimo prvi korak k boljem sutra. Prilika da pokažemo kako imamo svoje stavove i vizije koji ne uključuju stajanje u redovima za jakne. Zato slušajmo, angažirajmo se, predlažimo pametne ljude, birajmo i vjerujmo u to da nije uzalud. Šutnjom pristajemo na servirano. Izborom barem znamo da nismo odustali. Od sebe samih.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
Stipe24.01.2017. u 11:30
"Na lokalnim izborima, doduše, ne biramo one koji će izravno utjecati na gospodarski razvoj" - zašto je Brod onda na dnu svih ljestvica. I drugi uspješni gradovi su u istoj državi i tamo vrijede isti zakoni. Analizu napravite sami. Nema... Prikaži sve potrebe biti ni ogorčen, ni ljut, ni razočaran, jer nema točnih pokazatelja tko i zašto uzima te jakne. Nisu razlozi niti bitni, bitno je da ima dobrih ljudi koji su spremni nešto svoje podijeliti s drugima koji su u potrebi i na taj im način pomoći. Dakle, ima dobrih ljudi, mene to već jako veseli. To što su političke elite nesposobne, korumpirane i nekompetentne, to je nešto drugo. Trebamo li zato svi mi prestati biti solidarni? Znam ljude koji su gotovo beskućnici, hrane se u pučkoj kuhinji, ne žele raditi jer su alkoholičari koji se ne žele liječiti. Ne možemo ih natjerati na liječenje, ali možemo im pomoći i dati im nešto odjeće, obuće, hrane. Znam ljude koji jedva preživljavaju sa vojnom mirovinom od 7000kn, ali im je dobar dio pod ovrhom jer su se zaigravali kreditnim karticcama i kreditima, ponašali se kao pijani bogazaši. Oni imaju obitelji i djecu koja su u potrebi. Što se njih tiče, politika je napravila sve što je trebala napraviti. Meni nije problem pomoći njihovoj djeci.
-
seka24.01.2017. u 08:36
Jako dobar članak, svaka pohvala. I sama sam podijeljena u osjećajima ljutnje i tuge, ali vjere u malog čovjeka koji nije pored svih nepravdi i poniženja izgubio osjećaj za drugoga, poriv za činiti dobro i to besplatno da ne očekuje... Prikaži svee ništa za uzvrat , već da razumije da ga davanje usrećuje. Što se tiče društva u cjelini, nepravde , nepotizma, korupcije , obezvređivanja čovjeka i njegovog rada, ponižavanja, teško da će tako lako nešto krenuti na bolje.
-
Berlin24.01.2017. u 08:26
Ja nisam ljuta na ovakve akcije nego sam ja žalosna.Dobro je da ima dobrih ljudi i dobro je dok ih ima,ali šta bi bilo da ih nema.Baš sam se neki dan pitala :šta bi bilo da nema pućkih kuhinja koje... Prikaži sve nisu postojale iza II.svjetskog rata.Dobivali smo u školi šalicu mlijeka koje je bilo skuhano od mlijeka u prahu i morali smo uzimati riblje ulje .Zato meni nije jasno šta se događa u ovoj lijepoj našoj. Mislim da ovdje nemaju mnogo za reći oni koji budu birani na lokalnim izborima u Svibnju o.g. nego sudbinu nam kroje koje smo već izabrali prije 25 godina i također oni izabrani prije 100 dana. Pozdrav vaša brođanka
-