Da bar' ne znam sve što znam, bilo bi mi lakše. Da sam barem vjerovala, k'o što nisam, da je 'blaženo neznanje' i da je 'znatiželja ubila mačku'… sad' bih bila bezbrižna.
Ne tako davno, osvijestila sam smisao izreke, 'nema ni brige ni pameti'. Naime, nisam sigurna jel' svrstana u mudre, ali, promatrajući svoj život, ima mi logike, jer ne znam jesam li dosegla neki domet pameti pa imam toliko briga, ili me brine sve to što znam a pomoći si, nit' spasiti se, iz sveg toga, trenutno ne mogu. Jer, ispada mi da samo onaj tko će moći naći rješenje za sve probleme dobiva sve veće i veće terete života, odnosno sve veće brige.
Kada bi barem u stvarnom životu postojala ona 'bljeskalica' koju je koristio Will Smith u filmu 'Ljudi u crnom', kojom poništi ono 'šokantno' što je netko doživio, pa da me, na staru godinu, zabljesne. Ne da bih zaboravila 2013., nego da se uopće ne dogodi.
Promatrajući oko sebe pojedine 'bezbrižnike', čije brige rješavaju drugi jer oni to nisu u stanju, dođoh do zaključka kako je briga proporcionalna s pameću, jer mi se čini da je samo budalama sve ravno, ili im život za teret da ne znaju kako preživjeti dan bez cigara, ili ih živcira što je netko, na nekom portalu, nešto napisao!
I, nakon ovoga što znam, a bolje da ne znam (kako bolje prolaze oni koji se prave ludi ili su po prirodi tako 'nadareni') ispada da su zapravo pametniji, a time ujedno i bezbrižniji. A, to me plaši.
Plaši me da ću se i ja morati početi praviti luda. Možda onda problemi od mene dignu ruke. Nema mi druge, a to baš i ne godi mome egu.
Cijeli život sam željela učiti, spoznavati, napredovati, osvješćivati se …
Za sve što čovjek poželi naučiti postoje škole i iz škole manje-više izađemo pametniji u nadi da ćemo s tom pameću moći 'kontrolirati' život, garantirati uspjeh, osigurati sreću, a onda se dogodi… 'sudbina'. Onda nam svu tu pamet uništi život! Unište nas sve te brige koje smo se, s pameću, nadali izbjeći.
Na početku sve ima smisao, nadu, vjeru… a na kraju, sve izgleda besmisleno i uzaludno.
Osjećam se umorno od spoznaje kako se ne može izbjeći neizbježno, zadržati ono što mora otići, spasiti što je osuđeno na propast i uvjeravati ljude upravo u sve sto.
Umorna sam od pravdanja tko sam i što radim, jer sam se počela osjećati kao političar koji želi voditi svoju politiku na pošten način ali sama riječ 'političar' ga stavlja u koš nepoštenih i pokvarenih, pa on il' će se umoriti i odustati, ili se pridružiti masi. Tako je i mene riječ 'astrolog' stavljala u koš koji mi se nije sviđao, a davno sam shvatila kako se ne može osvijestiti onaj kome je namijenjeno da živi u nesvijesti, da su nesreće neizbježne, da su neki osuđeni da nemaju djece, neki brakove a, neki… sreće.
Nikad nisam znala lagati, a to se, u ovom poslu, preporučuje, jer svatko traži slamku spasa, tračak nade, izlaz, ozdravljenje… Nitko nije zaslužio laž, a s istinom se mnogi ne znaju nositi, ne žele ju čuti.
Tu nastaje problem. Nitko ne može protiv sebe, pa tako ni ja. Ni po koju cijenu.
Život je put, kod nekih je on kaldrma, kod nekih pun raskrižja, a kod nekih autocesta. Ničiji nije savršen, samo je nečiji lakši.
Moj je podijeljen na faze i ništa ne traje dugo. Čak je ova 'faza' trajala i najduže, a o svemu sam odlučivala ja i moja želja da u tome budem ili ne.
Završetku ove faze, doduše, pridonijela je i svima poznata 'okolnost' jer, ma koliko sam i sama sebe uvjeravala da nešto što piše u nečijoj natalnoj karti ne mora nužno tako i biti, uvjerih se da mora i još mi je teže nakon toga bilo gledati nekoga u oči i uljepšavati mu ono što se uljepšati ne može.
Zbog toga mi se, jednostavno, više neda.
Ma koliko čovjek osvijesti prolaznost nečega, ili nekoga, u svom životu, teško da to može i prihvatiti. Sjeća se uvijek onog početka, one euforije koja ga je vukla da uspije, da se ostvari, ne misleći kako će kad-tad tome doći kraj.
Meni je kraj svake životne faze pretežak samo iz razloga što su jača sjećanja na ljepotu početka, a ne zato što to 'nešto' završava, A, ovaj mi je najteži!
Prvi puta u životu ne znam što slijedeće započeti.
Na kraju ove godine dođe mi da poželim da se vratim u onu nesvijest u kojoj nisam ništa znala, kad brige nisam prepoznavala, niti ih identificirala kao takve.
Kada bi barem u stvarnom životu postojala ona 'bljeskalica' koju je koristio Will Smith u filmu 'Ljudi u crnom', kojom poništi ono 'šokantno' što je netko doživio, pa da me, na staru godinu, zabljesne. Ne da bih zaboravila 2013., nego da se uopće ne dogodi.
Svima koji dijele isto mišljenje, želim 'bljesak' na staru godinu i što luđu 2014. Možda i briga bude manje!
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
blackhole03.01.2014. u 08:23
Jasna Župan Objasni ti meni,nedovoljno prosvijetljenom ateistu, na koji bi to način kugle usijanih plinova( što zvijezde jesu) mogle utjecati na zbivanja u mom životu. Astrolozi, koji nemaju nikakvu teorijsku osnovu o načinu utjecaja planeta na čovjeka, koji se pozivaju... Prikaži sve na totalno apsurdne argumente, koji su geocentrici, koji rade s krivim astronomskim sustavom, koji ne priznaju četiri fundamentalne sile, koji posežu za nečim što je u prirodi dokazano kao nemoguće (točno predviđanje budućnosti) usuđuju se nazivati znanstvenicima i lagati ljude uvjeravajući ih da su im metode točne. Ekvivalent astrologu bi bilo malo dijete, koje voli karate filmove i tvrdi da je najjače na svijetu. I dok je kod male djece to luckasto, kod odraslih ljudi je zabrinjavajuće. No još je više zabrinjavajuća činjenica da postoje odrasli ljudi koji uistinu vjeruju malom djetetu da je najjače na svijetu.
-
blackhole02.01.2014. u 19:52
Jasna Župan Objasni ti meni,nedovoljnom prosvijetljenom ateistu, na koji bi to način kugle usijanih plinova( što zvijezde jesu) mogle utjecati na zbivanja u mom životu. Astrolozi, koji nemaju nikakvu teorijsku osnovu o načinu utjecaja planeta na čovjeka, koji se pozivaju... Prikaži sveivaju na totalno apsurdne argumente, koji su geocentrici, koji rade s krivim astronomskim sustavom, koji ne priznaju četiri fundamentalne sile, koji posežu za nečim što je u prirodi dokazano kao nemoguće (točno predviđanje budućnosti) usuđuju se nazivati znanstvenicima i lagati ljude uvjeravajući ih da su im metode točne. Ekvivalent astrologu bi bilo malo dijete, koje voli karate filmove i tvrdi da je najjače na svijetu. I dok je kod male djece to luckasto, kod odraslih ljudi je zabrinjavajuće. No još je više zabrinjavajuća činjenica da postoje odrasli ljudi koji uistinu vjeruju malom djetetu da je najjače na svijetu.
-
blackhole02.01.2014. u 19:37
Nije li to dovoljno? Samo ovaj svijet? Samo ovaj prekrasni, složeni Predivno neizmjerni, PRIRODNI svijet? Kako smo mogli tako zastraniti, Omalovažavajući ga jeftinim, Od ljudi izmišljenim mitovima i čudovištima? Ako baš hoćeš Shakespearea, Poslušaj ovo: Pozlaćivati zlato, bojati ljiljane, parfumirati... Prikaži sve, parfumirati ljubičice, To je jebeno blesavo. Ili nešto slično, Što kažeš na Satchma? Vidim drveće zeleno, I crvene ruže... Pa dobro, ako želiš, Slavi Krišnu i Višnu, Na postkolonijalni, Patronizirajući, Uštogljeni način, Pa dobro, nek' ti bude. Ali evo što mene uzbuđuje, Ja sam tek sićušni, beznačajni, Neuki grumen ugljika. Imam jedan život, I to kratak i nevažan. No, zahvaljujući suvremenom znanstvenom napredatku Mogu živjeti dvostruko dulje, Nego moji pra-pra-pra-pra ujaci i ujne. Dvostruko dulje Živjeti ovaj svoj život, Dvostruko dulje Voljeti ovu svoju ženu, Dvostruki broj godina, Prijatelja i vina, Jedenja karija i opijanja, Sa zgodnim hipijevkama, Koje imaju vile na guzi, I leptiriće na sisama. I ako sam te slučajno povrijedio, Razmisli o ovom i sve će biti ispravljeno: Da se vratimo deset minuta u prošlost, Sigurno bi promijenila svoje mišljenje."
-
blackhole02.01.2014. u 19:37
Sad svi bulje u mene, No prilično sam popio i zabrazdio u ovo. Zato si mislim, kad je bal nek' je maskenbal! "Život je pun misterija, da, No postoje odgovori, A njih neće naći, Ljudi koji samo sjedaju, Ozbiljno izgledaju,... Prikaži svezgledaju, I govore: Nije li život tajanstven, 'Ajmo tu sjesti i nadati se, 'Ajmo nazvati jebenog Papu, 'Ajmo gledati Opru, Intervjuirati Dipaka Čopru. Ako baš morate gledati televiziju, gledajte Scooby-Dooa, Taj crtić je stvarno fora - Jer svaki put Kad je u crkvi bio demon, Ili u školi duh, Oni su raskrinkali stvora. I tko je to bio? Jebeni domar, ili vlasnik lunaparka. Jer kroz cijelu povijest, Svaka zagonetka, Ikad riješena, Ispostavilo se da NIJE čarolija. Plaši li te ideja Da bi znanje moglo postojati? Plaši li te ideja Da bi te jednog popodneva Wiki-jebena-pedija mogla prosvijetliti? Je l' ideja da možda ne postoji nadnaravno, Tako zapanjuje tvoju hipijevsku glavicu, Da bi radije samo stajala U magli svoje Nesposobnosti da guglaš?
Prikaži sve komentare
-