Županijski suci: Predrag Dragičević i Nenad Vlašić - deložirani(Foto: arhiva)
Nameće se krajnje uznemirujuće pitanje: ne obuzme li vas nemir, nespokoj, strah i blagi užas kada pokušavate zamisliti kako tek na tom sudu prolaze obični građani, kada se ondje prijeki sud primjenjuje i na vlastite suce.
Županijski sud u Slavonskom
Brodu, tvrdim to s punom odgovornošću i svjestan posljedica koje zbog toga mogu
imati, radi i po načelima prijekih sudova. Za one koji u to ne vjeruju, pokušajmo
prvo pojasniti kako prijeki sudovi uopće rade. Poslužimo se relevantnim
izvorom, enciklopedijom Hrvatskog leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. O
prijekom sudu ondje piše: ''Izvanredni sud koji se osniva za suđenje u iznimnim
prilikama (rat, pobuna, neredi), u pravilu za djela političke naravi. Prijeki
sud obično sudi po skraćenom postupku, mimo odredaba redovitoga kaznenog
postupka; slobodniji je u ovlastima za izricanje kazne. Protiv njegove presude
nisu dopušteni pravni lijekovi već jedino molba za pomilovanje''.
Očito, netko u Županijskom sudu u
Slavonskom Brodu shvatio je da postoje svi uvjeti za osnivanje prijekog suda.
Dvojica sudaca Županijskog
suda u Slavenskom Brodu, Predrag Dragićević i Nenad Vlašić, nedavno su, na
svojoj koži, osjetili kako postupa prijeki sud. Kako to izgleda kada se sudi
''po skraćenom postupku'' i ''mimo odredaba redovitog kaznenog postupka'' i
kada je sud ''slobodniji u ovlastima za izricanje kazne''. I kada nisu
dopušteni pravni lijekovi. U njihovom slučaju, prijeki sud koji ih je osudio,
ima još jedno osobinu: ne znaju tko im je sudio. Znaju samo za kaznu.
Kazna dvojici sudaca
Dragičeviću i Vlašiću izvršena je, a da im nije uručena ni presuda. Za nju su
saznali, gotovo doslovce, kada su nosom udarili u zaključana vrata svojih
sudnica. Da su bili malo pažljiviji i pogledali vrata kroz koja su godinama
ulazili, vidjeli bi da na njima više nema pločica s njihovim imenom. I, vođeni
sumnjom, za kaznu saznali prije nego što su ugledali izbačene kutije s njihovim
službenim i privatnim stvarima koje su godinama bile u ladicama njihovih
sudnica. Izbačene onako kako se iz podruma u proljeće iznose vreće proklijalog
krumpira.
Dragičević i Vlašić
deložirani su iz svojih sudnica u Županijskom sudu u Požegi jer je tako netko
odlučio. Prijeki sudac nije našao potrebnim objasniti im razloge zbog kojih
moraju napustiti svoje sudnice i osloboditi ih od stvari. Jednostavno donio je
takvu presudu, bez da ih je išta pitao, saslušao i čuo njihove argumenta. Ta
dvojica sudaca, voljom Mirka Svirčevića, predsjednika Županijskog suda u
Slavonskom Brodu, u čijem je sastavu danas i Županijski sud u Požegi, zajedno s
još dvoje sudaca i troje službenika, svakoga dana putuju u 45 kilometara udaljen
Slavonski Brod. I ta je odluka, na neki način, bila donesena po načelima
prijekog suda. Jedan od deložiranih sudaca, kada je početkom godine odlučeno da
suci iz Požege moraju raditi u Slavonskom Brodu, u predstavci koju je poslao
nadređenima, napisao je kako ih je Svirčević tom odlukom želio kazniti jer je
sumnjao da daju podatke novinarima koji su potom pisali tekstove nespojive s
ukusom predsjednika Svirčevića.
Sadašnja deložacija sudaca,
čuje se po kuloarima, kazna je jer su se drznuli i novom predsjedniku Vrhovnog
suda i novom ministru pravosuđa ukazati na neizdrživo organizacijsko stanje u
Županijskom sudu u Slavonskom Brodu, teško narušene međuljudske odnose i
suludo, bespotrebno trošenje proračunskog novca. Jer uz suce, sada u Slavonski
Brod moraju putovati i zatvorenici požeškog zatvora i kaznionice, dakako u
policijskom automobilu i uz pratnju pravosudne policije. A sve to košta…
Zbog tog krimena sastao se
prijeki sud pa su dvojica ''osumnjičenika'', suci Dragičević i Vlašić, poput
kofera, izbačeni iz svojih sudnica. Očito, netko u Županijskom sudu u
Slavonskom Brodu shvatio je da postoje svi uvjeti za osnivanje prijekog suda. Iz
citiranog enciklopedijskog pojašnjena vidjeli smo da se takvi sudovi osnivaju u
''iznimnim prilikama (rat, pobuna, neredi), u pravilu za djela političke
naravi''. A upravo kad je taj sud u pitanju, ondje postoje svi nabrojani
elementi: rat, pobuna, neredi – a ne manjka ni djela političke naravi. Pa je
netko uzeo stvar u svoje ruke i naglavačke dvojicu ''pobunjenih'' sudaca, po
krakom postupku, izbacio iz njihovih sudnica. U kojoj je jedan od njih, nota
bene, proveo više od 20 godina. Žaliti se, međutim, ne mogu, ali ostaje mi
molba za pomilovanje.
Slušajući o svemu tome i
čitajući što su ovih dana javljali mediji (među kojima je
bio i SB plus), nameće se jedno krajnje uznemirujuće pitanje: ne obuzme li vas
nemir, nespokoj, strah i blagi užas kada pokušavate zamisliti kako tek na tom
sudu prolaze obični građani, kada se ondje prijeki sud primjenjuje i na
vlastite suce.