Županijski suci: Predrag Dragičević i Nenad Vlašić - deložirani(Foto: arhiva)

Nameće se krajnje uznemirujuće pitanje: ne obuzme li vas nemir, nespokoj, strah i blagi užas kada pokušavate zamisliti kako tek na tom sudu prolaze obični građani, kada se ondje prijeki sud primjenjuje i na vlastite suce.

Županijski sud u Slavonskom Brodu, tvrdim to s punom odgovornošću i svjestan posljedica koje zbog toga mogu imati, radi i po načelima prijekih sudova. Za one koji u to ne vjeruju, pokušajmo prvo pojasniti kako prijeki sudovi uopće rade. Poslužimo se relevantnim izvorom, enciklopedijom Hrvatskog leksikografskog zavoda Miroslav Krleža. O prijekom sudu ondje piše: ''Izvanredni sud koji se osniva za suđenje u iznimnim prilikama (rat, pobuna, neredi), u pravilu za djela političke naravi. Prijeki sud obično sudi po skraćenom postupku, mimo odredaba redovitoga kaznenog postupka; slobodniji je u ovlastima za izricanje kazne. Protiv njegove presude nisu dopušteni pravni lijekovi već jedino molba za pomilovanje''.

Očito, netko u Županijskom sudu u Slavonskom Brodu shvatio je da postoje svi uvjeti za osnivanje prijekog suda.

Dvojica sudaca Županijskog suda u Slavenskom Brodu, Predrag Dragićević i Nenad Vlašić, nedavno su, na svojoj koži, osjetili kako postupa prijeki sud. Kako to izgleda kada se sudi ''po skraćenom postupku'' i ''mimo odredaba redovitog kaznenog postupka'' i kada je sud ''slobodniji u ovlastima za izricanje kazne''. I kada nisu dopušteni pravni lijekovi. U njihovom slučaju, prijeki sud koji ih je osudio, ima još jedno osobinu: ne znaju tko im je sudio. Znaju samo za kaznu.

Kazna dvojici sudaca Dragičeviću i Vlašiću izvršena je, a da im nije uručena ni presuda. Za nju su saznali, gotovo doslovce, kada su nosom udarili u zaključana vrata svojih sudnica. Da su bili malo pažljiviji i pogledali vrata kroz koja su godinama ulazili, vidjeli bi da na njima više nema pločica s njihovim imenom. I, vođeni sumnjom, za kaznu saznali prije nego što su ugledali izbačene kutije s njihovim službenim i privatnim stvarima koje su godinama bile u ladicama njihovih sudnica. Izbačene onako kako se iz podruma u proljeće iznose vreće proklijalog krumpira.

Dragičević i Vlašić deložirani su iz svojih sudnica u Županijskom sudu u Požegi jer je tako netko odlučio. Prijeki sudac nije našao potrebnim objasniti im razloge zbog kojih moraju napustiti svoje sudnice i osloboditi ih od stvari. Jednostavno donio je takvu presudu, bez da ih je išta pitao, saslušao i čuo njihove argumenta. Ta dvojica sudaca, voljom Mirka Svirčevića, predsjednika Županijskog suda u Slavonskom Brodu, u čijem je sastavu danas i Županijski sud u Požegi, zajedno s još dvoje sudaca i troje službenika, svakoga dana putuju u 45 kilometara udaljen Slavonski Brod. I ta je odluka, na neki način, bila donesena po načelima prijekog suda. Jedan od deložiranih sudaca, kada je početkom godine odlučeno da suci iz Požege moraju raditi u Slavonskom Brodu, u predstavci koju je poslao nadređenima, napisao je kako ih je Svirčević tom odlukom želio kazniti jer je sumnjao da daju podatke novinarima koji su potom pisali tekstove nespojive s ukusom predsjednika Svirčevića.

Sadašnja deložacija sudaca, čuje se po kuloarima, kazna je jer su se drznuli i novom predsjedniku Vrhovnog suda i novom ministru pravosuđa ukazati na neizdrživo organizacijsko stanje u Županijskom sudu u Slavonskom Brodu, teško narušene međuljudske odnose i suludo, bespotrebno trošenje proračunskog novca. Jer uz suce, sada u Slavonski Brod moraju putovati i zatvorenici požeškog zatvora i kaznionice, dakako u policijskom automobilu i uz pratnju pravosudne policije. A sve to košta…

Zbog tog krimena sastao se prijeki sud pa su dvojica ''osumnjičenika'', suci Dragičević i Vlašić, poput kofera, izbačeni iz svojih sudnica. Očito, netko u Županijskom sudu u Slavonskom Brodu shvatio je da postoje svi uvjeti za osnivanje prijekog suda. Iz citiranog enciklopedijskog pojašnjena vidjeli smo da se takvi sudovi osnivaju u ''iznimnim prilikama (rat, pobuna, neredi), u pravilu za djela političke naravi''. A upravo kad je taj sud u pitanju, ondje postoje svi nabrojani elementi: rat, pobuna, neredi – a ne manjka ni djela političke naravi. Pa je netko uzeo stvar u svoje ruke i naglavačke dvojicu ''pobunjenih'' sudaca, po krakom postupku, izbacio iz njihovih sudnica. U kojoj je jedan od njih, nota bene, proveo više od 20 godina. Žaliti se, međutim, ne mogu, ali ostaje mi molba za pomilovanje.

Slušajući o svemu tome i čitajući što su ovih dana javljali mediji (među kojima je bio i SB plus), nameće se jedno krajnje uznemirujuće pitanje: ne obuzme li vas nemir, nespokoj, strah i blagi užas kada pokušavate zamisliti kako tek na tom sudu prolaze obični građani, kada se ondje prijeki sud primjenjuje i na vlastite suce.