POVIJEST bi se mogla ponoviti i tu u najgore moguće vrijeme: u svibnju ove godine, u vrijeme lokalnih izbora. U svibnju 2014., prije tri goidne, kod Slavonskog je Broda zabilježen najveći vodostaj Save otkako je mjerenja – 939 centimetara. Stanje je bilo alarmantno, poplava je ozbiljno zaprijetila. Ove godine moglo bi biti još gore, samo što sada ne prijeti mutna, zapjenjena voda Save, već potoci meda i mlijeka iz ustâ kandidatâ za brodskog gradonačelnika.
Sve je to lijepo i divno, maštovito i zanimljivo, ali ima samo jedan mali problem: ništa od toga, ili skoro ništa, nije posao gradonačelnika. Njegov je posao puno prizemniji. On je tek obični hausmajstor, njegovo je da brine je li grad čist, trava ošišana, može li se hodati po nogostupima ili su zbog silnih rupa pogibeljni, ima li dovoljno vrtića i jesu li preskupi roditeljima, imaju li svi građani pitku vodu i je li kanalizacija u svakoj ulici, imaju li groblja odgovarajuće kuće ispraćaja, funkcionira li javni prijevoz… I još poneki posao hausmajstora, i tu je otprilike kraj.
Među njima, koliko stignem pratiti, najveća opasnost prijeti od Slavice Lemaić. Već je toliko meda i mlijeka prosula brodskim ulicama i trgovima, da bi valjalo nabaviti čamce. I pojaseve za spašavanje, za one nevične veslanju. A takvih je puno, jako puno, jer je većina građana već toliko puta preveslana.
Političko djelovanje Slavice Lemaić pratim već godinama. Ne zbog toga što je u hrvatskoj politici malo žena, među njima još manje onih koje plijene pogled, već zbog činjenice da je stalno u medijima. Iz vremena kad je pripadala ekipi čvrstih momaka (ne onih ''Čvrstih momaka iz brodske rock skupine, s kojim je prije dvadesetak godina nastupala i pjevala), onoj jakih snaga HDSSB-a, na čelu s Borom Grubišićem. S tom je strankom, 2011. umalo ušla u Hrvatski sabor – bila je četvrta na listi u petoj izbornoj jedinici tik do Glavaševih korifeja, spomenutog Grubišića i Dražena Đurovića. Malo je falilo.
Pratio sam je dalje, kad joj je HDSSB-ova bluza postala pretijesne, pa je političko djelovanje nastavila u Nacionalnom forumu Nikice Gabrića. Tog čovjeka vrlo cijenim, sviđale su mi se njegove političke ideje, blago lijeve, socijalno osjetljive. Nije mi doduše bilo jasno otkud Slavica Lemaić u toj družini s kojom, kako se meni činilo, ideološki nije bila previše bliska. No, mislio sam, možda ju je ona HDSSB-ova bluza previše stisnula, postala premala, preuska. Pa je poželjela nešto komotnije i odlučila se za novo politički ruho, Nacionalni forum. I odmah izbila u prvi plan – postala je gradska čelnica Nacionalnog foruma i potpredsjednica Glavnog odbora te stranke.
Nacionalni forum je prošao kako je prošao, a Slavica Lemaić brzo je shvatila staru mudrost – svoja kućica, svoja slobodica. Odlučila je sudbinu preuzeti u vlastite ruke, pa se ubrzo pojavila u novom političkom ruhu – osnovala je vlastitu skupinu, političku inicijativu ''Brod 2030''.
Dobila je moju naklonost kada joj je tužbom zaprijetio gradonačelnik Mirko Duspara, jer ne volim kada političari nekoga tuže. Imaju oni puno načina da javnosti objasne ono oko čega oporba, novinar ili građani čačkaju. Za to su plaćeni. A Duspara je zamračio kad ga je Lemaić, na tiskovnoj konferenciji, optužila da ne donosi odluke u skladu sa zakonom. Rekao je da ''godinama takvim pitanjima uznemirava brodsku javnost'', mada nešto nisam primijetio da se javnost zbog toga osjećala uznemirenom.
No, onda me, priznajem, kandidirajući se za gradonačelnicu Slavonskog Broda, Slavica Lemaić počela sve više intrigirati. Postala je poklopac za sve lonce, nudila recepte za sve boljke, razbacivala se rješenjima za svaki problem. Imala je formulu za privlačenje investitorâ, našla je modele kako iz Europske unije privući milijune i milijune eura, osmislila je shemu kako mladima ponuditi jeftine stanove i tako ih zadržati da ne uđu u one autobuse što u jednom pravcu voze u Njemačku. Ima i obrazac kako da Brođani napokon dođu do svježeg zraka i da ih prestane gušiti ona ruska rafinerija s desne obale Save (uostalom tko će to znati ako ne dopredsjednica udruge Eko-Integral, građanske inicijativa za čist zrak, a to je, pogađate, Lemaić). O razvoju brodskog gospodarstva i otvaranju novih radnih mjesta, da se i ne govori.
Sve je to lijepo i divno, maštovito i zanimljivo, ali ima samo jedan mali problem: ništa od toga, ili skoro ništa, nije posao gradonačelnika. Njegov je posao puno prizemniji. On je tek obični hausmajstor, njegovo je da brine je li grad čist, trava ošišana, može li se hodati po nogostupima ili su zbog silnih rupa pogibeljni, ima li dovoljno vrtića i jesu li preskupi roditeljima, imaju li svi građani pitku vodu i je li kanalizacija u svakoj ulici, imaju li groblja odgovarajuće kuće ispraćaja, funkcionira li javni prijevoz… I još poneki posao hausmajstora, i tu je otprilike kraj.
Ovako, bojim se, Slavica Lemaić, zanemarujući stvarne poslove gradonačelnika, predstavlja prijetnju građanima Slavonskog Broda. Njeni potoci meda i mlijeka mogli bi ih potopiti. Samo, na žalost, ona u tome nije jedina.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
GustavXVI16.03.2017. u 19:23
@portal, slažem se s Vama, ali ovaj "veliki" MILE isprovocirao me , što hoće moj CV ? I spominje mi majku. Ajde MILANE pa reci ti koju o sebi ? Konje jedan. Sramim se što sam se spustio na ovaj... Prikaži svej nivo, ali debili ne razumiju drugačiji jezik.
- Prikaži sve komentare
-