NEGDJE u travnju ove godine pisao sam u ovoj kolumni o maloj brodskoj tvrtki BMB Financing i sjetio ih se jučer gledajući vukovarsku kolonu sjećanja, onaj tužni mimohod od Bolnice do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata. U toj koloni, na njenom čelu, bio je cijeli državni vrh. Pažljivo sam motrio one odmah iza njih, ''drugi ešalon'' zaslužnih, no ni ondje nisam zapazio nikog iz male brodske tvrtke BMB koju sam u ovoj kolumni spomenuo prije nešto više od pola godine. A ondje im je bilo mjesto.
Pažljivo sam motrio one odmah iza njih, ''drugi ešalon'' zaslužnih, no ni ondje nisam zapazio nikog iz male brodske tvrtke BMB koju sam u ovoj kolumni spomenuo prije nešto više od pola godine. A ondje im je bilo mjesto.
Ta mala brodska tvrtka svojim upornim radom, umijećem i zalaganjem uspjela je doći do podataka koje nisu imali ni tvrtka Borovo (ono što je nakon rata od nje ostalo), ni ministarstva gospodarstva i financija, ni itko u hrvatskoj vlasti. Pronašli su papire i dokaze kako je Borovo, neposredno pred rat, u tadašnji Sovjetski savez, izvezlo 650.000 pari obuće i da je SSSR Borovu ostao dužan 16.834.530 USD. Preračunato, danas bi to iznosilo više od 100 milijuna kuna.
Mukotrpnom, strpljivom potragom za fakturama, otpremnicama, izvoznim listama i carinskom deklaracijama, putujući na relaciji Zagreb – Beograd – Moskva, Brođani su uspjeli dokazati postojanje tog duga. Zahvaljujući njima, Hrvatska ga je naplatila, doduše ne u novcu, već u robi. Rusi su isporučili vojne helikoptere, opremu za termoelektrane, naftovod, a dio duga platiti u uslugama. Hrvatska je trebala namiriti Borovo, najveću vukovarsku tvrtku u bivšoj i sadašnjoj državi. Ali nije. Niti to namjerava.
Gledajući jučer kolonu sjećanja, slušajući premijera Plenkovića kao je ''hrvatska Vlada u godinu dana puno učinila za Vukovar'' sjetih se teksta koji sam nedavno pisao kako Grad Vukovar mora platiti dva milijuna kuna sudskih i odvjetničkih troškova u sporu koji je vodio s tvrtkom M SAN. U njoj je prije ponovnog ulaska u politiku radio današnji ministar obrane Damir Krstičević, a ondje je radila i koliko znamo još radi i njegova supruga. No, tih dva milijuna kuna samo je 10 posto iznosa koji je Grad Vukovar izgubio u poslu s M SAN-om.
Ta je tvrtka, naime, u Gospodarskoj zoni Vukovar sada vlasnica pet hektara zemljišta kupljenog za bagatelnih 381.891 kunu. M SAN je tako povoljnu cijenu dobio jer se obvezao investirati 130 milijuna kuna i do 2015. zaposliti 120 radnika. Od svega nije bilo ništa, a kada je Grad Vukovar tužio M SAN tražeći da zbog neispunjenja obveza plati stvarNi iznos zemljišta od 20.905.996,50 kuna, izgubio je spor s bivšom tvrtkom generala Krstičevića, aktualnog ministra obrane, pa sada plaća još dva milijuna kuna sudu i odvjetnicima. Ukupna šteta za Grad Vukovar: gotovo 23 milijuna kuna!
Gledam tako, u jučerašnjoj koloni sjećanja na žrtve Vukovara tamošnjeg župana Božu Galića i pred očima mi je još jedan moj tekst, o tome kako je tvrtka Borovo ''popušila'' 2,5 milijuna kuna kada je Gradu Županji posudila taj iznos da bi se isplatilo radnike propale tvrtke Lužnjak i spriječilo njihove prosvjede. Bio je to usmeni nalog iz županije Bože Galića, nije bilo pisanog traga. Borovo je novac posudilo, ali mu nikada nije vraćen…
Gledam jučer, u koloni sjećanja, vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu i sjetih se mog teksta o njegovoj prethodnici i stranačkoj kolegici Zdenki Buljan, koja je na nagovor sad već pokojnog predsjednika uprave HEP-a, Vukovarca Ivana Mravka, od privatne tvrtke kupila parcelu za 4.021.954,30 kuna kako bi HEP u Vukovaru počeo graditi plinsku elektranu i ondje otvorio ponešto radnih mjesta. Bilo je to 2009., a plinske elektrane nema niti će je biti. No, Grad Vukovar nepotrebno je potrošio četiri milijuna kuna i to za parcelu koju je državna tvrtka Borovo prije toga privatnoj tvrtki (onoj od koje će Grad Vukovar tu parcelu kupiti) prodala za 439.086,14 kuna, odnosno desetak puta jeftinije.
Gledam jučer kolonu sjećanja na žrtve Vukovara i mislim kako Vukovarci i njihov grad nisu bili samo žrtve u ratu. Podjednako su i žrtve u miru. Svi se u njih zaklinju, svima su puna usta Vukovara, a uzima im tko god stigne i tko god može. I sjete ih se jednom godišnje, 18 studenoga. I možda još ponekad: kada je prikla da se Vukovaru nešto uzme.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
marketinghr20.11.2017. u 15:07
Nema komentara vrlih HDZ-enjara. Znaju da je to istina i ne žele negirati istinu. Već su je pokušavali sakriti puno puta optuživanjem onih koji ga već nekoliko puta pobijediše na izborima. Optuženi su bili u rovovima (Duspara i ekipa u... Prikaži sve njegovom okruženju), a tužitelji su se bogatili na račun građana. Progledala je raja i znaju tko im godinama smješta.
-
domobran19.11.2017. u 23:00
I onda se vrli hdzovci čude što gube u gradovima.S ovim Perom i ovakvim Dubravkom Duspara može mirno spavati i pobjedivati koliko hoće mandata . I ne bi se čudio da za 4.god preuzme i vlast u županiji.Kad se samo... Prikaži sve sjetim tko je sve stavljen na listu.
-
ivomarkic19.11.2017. u 18:08
I naš Slavonski Brod je žrtva u miru, baš kao što je bio i u ratu. Iznjedrio je preko 10.000 vojnika od tadašnjih 58.000 stanovnika. "Đuro Đaković" i firme u našem okruženju i radnici tih firmi također su dali svoj... Prikaži sve obol u tom ratu, proizvodnjom municije, naoružanja, logističkih potrepština. Može se zaključiti da je trećina stanovnika Broda bila povezana s ratnim aktivnostima u ovom dijelu Slavonije. Osim što je bio u ratu i aktivno učestvovao, Brod je izgubio jedan važan pogon za vrijeme rata u kojemu su bili zaposleni naši radnici. Tvornica tramvaja dekretom je preseljena u Zagreb. Sada nasljednici ondašnje politike, na županiji, provode istu politiku i ignorantski se odnose prema stanovnicima Broda i okolice. Dodvornički se ponašaju prema vlastima u Zagrebu. Čak su htjeli "olakšati" svoj grad za 57.000.000 kuna u slučaju Korčula. Ne dozvole osnivanje sveučilišta, otežu s projektima koji su povezani sa sredstvima iz EU...itd. itd...Brođani su obranili grad Zadar i Maslenicu, a Plenković kaže kako nema novca za Brod kako bi se sanirale štete od poplava, dok ga za taj isti Zadar ima. Sjetimo se kako su se HDZ-ovci slatko smijali kada je grad zadesila oluja, kada je u sat vremena na malom teritoriju palo 75 litara kiše, koliko je znalo, na ovom području, prema statistikama, pasti za mjesec dana. Dvostruka mjerila su prisutna. No to je moguće radi nakaradne politike HDZ-a na našoj lokalnoj razini i u županiji. Sve bi ispravili kada bi uskratili svoju ruku u Saboru premijeru Plenkoviću kako bi ga prisilili da nam da samo ono što nam pripada. Ne tražimo ništa preko mjere, želimo biti jednaki drugima. Najviše mi smeta kada se na polaganju vijenaca i paljenju svijeća na grobovima branitelja i pred glavnim križem na groblju pojavljuju oni koji rata nisu niti vidjeli, a sada imaju kapital koji je nastao pod sumnjivim okolnostima.
-