Netko nazove šefa smjene na granici i kaže: 'Ej rođo, ne diraj mi one moje iz autobusa, pusti ih da prođu, to su sve naši pošteni dečki, a žuri im se na janjetinu, javili im da je upravo skinuta s ražnja, pa da se ne o'ladi.
SJEĆATE li se one zavodljive rečenice ''Europa bez granica''
kojom su nam mamili sline na usta u vrijeme trajanja hrvatskih pregovora za ulazak
u Europsku uniju. Sjednete u auto u Slavonskom Brodu pa zapalite do Štokholma ili
još sjevernije i bez zaustavljanja na granicama vozite kroz Sloveniju,
Austriju, Njemački, Dansku… 2.500 kilometara i više, a da vas nitko ne zapita
za putovnicu. Samo malo usporite na graničnom prijelazu, sa 130 na nekih 80
(ako ste na autocesti) i nastavite. Divota!
No, priču o Europi bez granica rasplinula je migrantska
kriza pa su otvorene Eu-granice dobile ukrase od bodljikavih žica i počele
nalikovati na nekadašnje (također europske) koncentracijske logore. Europa se,
reći će zajedljivci, počela vraćati svojim korijenima.
Onu zavodljivu rečenicu o Europi bez granica, nedavno su ne
samo aktualizirali već i vratili u stvarnost čuvari naših graničnih prijelaza.
Priča bi se (da parafraziramo jednog domoljubnog pjevača ekstremno liberalnih stavova),
mogla nazvati ''Policija i Gradiška Stara''. Jer, mjesto radnje je Stara
Gradiška, a u glavnoj ulozi bili su granični policajci.
Dakle, MUP je potvrdio kako ima informaciju da je na tom
graničnom prijelazu potkraj svibnja autobus iz BiH ušao u Hrvatsku a da
granična policija, čiji je to najvažniji zadatak, nije provjerila identitet
putnika. U kratkom odgovoru ovom novinaru rekli su kako provjeravaju
utemeljenost informacije.
I dok je službeno uvijek sve šturo i na kapaljku,
neslužbenog je mnogo više. Tako se saznalo da je netko s višeg mjesta izdao
nalog voditelju smijene na graničnom prijelazu Stara Gradiška da autobus
nesmetano prođe, a onda i da su putnici bili članovi nekakve nogometne veteranske
ekipe među kojima je bilo i bivših policajaca. Navodno su iz Požege ili okolice
tog grada.
Svatko tko je putovao u inozemstvo zna kakva su pravila
prilikom izlaska ili ulaska u zemlju. Policajcu morate dati osobnu iskaznicu
ili putovnicu, a njegovo je da dokument skenira i uvjeri se da mu niste
podvalili krivotvorinu, odnosna na vas policija ne traži iz nekih razloga ili
da vas ne juri Interpol. S carinom stvari su fleksibilnije: carinik može i ne
mora pregledati putnikovu prtljagu ili vozilo, ovisi o njegovoj procjeni ili
vašoj sreći, ako nešto švercate. No, kod policije izuzetaka nema.
Osim naravno, ako ne prorade plemenske, stranačke, kumovske
ili ne daj bože, mafijaške veze (u ovo potonje uopće ne želimo povjerovati). Pa
netko nazove šefa smjene na granici i kaže: 'Ej rođo, ne diraj mi one moje iz
autobusa, pusti ih da prođu, to su sve naši pošteni dečki, a žuri im se na
janjetinu, javili im da je upravo skinuta s ražnja, pa da se ne o'ladi.
I tko ne bi popustio pred tako uljudnom molbom, kome se srce
ne bi sažalilo, pogotovo što može računati na protuuslugu kada bude trebalo.
Kako li se ono kaže: Ljudi smo, dogovorit ćemo se.
Jest da su u ovoj državi Josipu Brozu poskidali table s
gotovo svih ulica koje su nosile njegovo ime, jest da su mu maknuli bistu s
Panovčaka gdje je u vrijeme prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana krasila
ured, jest da su mu onomad pred rodnom kućom u Kumrovcu minirali spomenik, jest
da je proskribiran i proglašen ozloglašenim komunističkim zločincem, ali jedna
njegova maksima u Hrvatskoj se toliko uvriježila da je jača od svih zakona. Ma
što od zakonâ: jača
je i od Ustava!
Kažu, dakle, da je taj komunistički zločinac (misli se
naravno na Tita, da ne bude zabune jer sam u prethodnom pasusu spomenuo još
jedno ime) jednom prigodom ukorio suce uputivši ih kako se ne treba držati
zakona kao pijan plota. Ako je on stvarni autor te rečenice, može biti ponosan
što ga je nadživjela, jer današnja Hrvatska baštini je u puno većoj mjeri nego,
recimo, tekovine antifašizma.
Pa kako se vrli naši suci (nećemo sada podsjećati na neke
presude, poput one Petru Čobankoviću ili Tomislavu Horvatinčiću, da spomenemo
samo najbenignije), od općinskih, županijskih i Vrhovnog, sve do Ustavnog, mogu
pridržavati te navodne Titove maksime, zašto ne bi i šef nekog graničnog
prijelaza, kad mu se pajdaši busom vraćaju iz druge države, umorni od odigrane
utakmice, a u domovini ih čeka vruća janjetina i mrzlo pivo.
A smjena šefa graničnog prijelaza je pri kraju, pa će im se i on pridružiti, čim kolegi preda dužnost.