Milan Kujundžić u prvom planu(Foto: SBplus/arhiva)

Oko brodske vode bilo je toliko improvizacija, toliko neodgovornih i proturječnih izjava, toliko spinova i toliko opravdanih sumnji da se mnogo toga skriva(lo) od javnosti, da je sasvim sigurno kako će, jednom, kad se brodska voda uistinu dovede u red i postane pitka i sigurna za upotrebu, trebati jako, jako puno iste te vode da se operu svi oni koji su se u toj čudnoj priči dobrano uprljali.

MINISTAR zdravstva Milan Kujundžić pokazao je nevjerojatnu količinu empatije i solidarnosti s građanima Slavonskog Broda. Prošlog četvrtka, na sjednici hrvatske Vlade, pio je – kao i oni – vodu iz boce, mada su mu, na ulasku u Banske dvore novinari ponudili onu iz vodovoda. Odbio je, otrpio žeđ, popeo se na kat i u dvorani gdje se održavaju sjednice Vlade sa stola zgrabio bocu Jane, pogledao premijera Andreja Plenkovića i kad ga je ovaj zapitao zašto nije kušao vodu koju su nudili novinari, Kujundžić mu je rekao: ''Ako Brođani mogu već danima piti vodu iz boce, zašto ne bih i ja!''. Recimo da je tako bilo.

Kujundžić je odbijanjem ispijanja vode iz brodskog vodovoda, pokazao koliko vjeruje u vlastite riječi da voda iz brodskog vodovoda nije opasna za zdravlje. 

Ali, pokušavajući naći razloge zašto je ministar Kujundžić odbio popiti čašu vode koju su pred ulaskom u Banske dvore novinari nudili ministrima, zaboravili smo reći kako je ta voda bila iz slavonskobrodskog vodovoda. Voda, za koju ministar Kujundžić od prvih dana krize tvrdi kako nije opasna za zdravlje. No, ipak nije ju popio (on je liječnik pa zna ponešto ne samo o Hipokratu, već i Sokratu) i nije se poveo za demagogijom ministara Olega Butkovića i Tomislava Ćorića – koji su, vjerujući u zdravstvenu ispravnost brodske vode, popili ponuđenu čašu. Ministar Kujundžić nije; on je htio biti solidaran s Brođanima.

Oni s dužim pamćenjem sjetit će se kako su ministri zdravstava u pravilu solidarni s hrvatskim građanima. Tako je Andrija Hebrang, dok je bio ministar zdravstva, u prosincu 2004., zbog velikog povjerenja u resor na čijem je čelu bio, otišao u Austriju na operaciju prostate. Ugledao se valjda na svoju slovensku kolegicu, tamošnju ministricu zdravstva, Katju Boh, koja je također otišla na operaciju u inozemstvo, u Švicarsku. No nije se ugledao na nju kada je zbog tog skandala podnijele ostavku. Pa, nećemo valjda baš u svemu imitirati Slovence.

Kujundžić je odbijanjem ispijanja vode iz brodskog vodovoda, pokazao koliko vjeruje u vlastite riječi da voda iz brodskog vodovoda nije opasna za zdravlje. Jednako kao prije 14 godina Hebrang, kada je odlaskom u Innsbruck, na operaciju prostate, pokazao vjeru u hrvatsko zdravstvo. Obojica su se ponijela poput mesara koji kobasice za vlastite potrebe kupuje u samoposluzi pored svoje mesnice. Biste li kod takvog mesara kupovali meso?

Priču o neškodljivosti brodske vode ministar Kujundžić ponovio je i jučer, u subotu, pojavivši se na zagrebačkom Cvjetnom trgu gdje se obilježavao Svjetski dan zdravlja. "Ako govorimo po osnovi vode'' rekao je ministar, a Hina bila ovlaštena prenijeti, ''zdravlje građana nije ugroženo. Voda je ispravna i ako ju netko pije sada, neće mu se ništa dogoditi". Ustvrdio je kako se analiza vode u Slavonskom Brodu radi svakodnevno, da su svi rezultati bili uredni, pa potom optimistično dodao: "Onda ćemo razmotriti i vjerojatno u ponedjeljak proglasiti da je voda primjerena za piće, odnosno konzumiranje", kazao je Kujundžić.

Hoće li se u pododjeljak, bude li brodska voda proglašena pitkom i neškodljivom, ministar zdravstva Milan Kujundžić pojaviti u Slavonskom Brodu i prvi ispiti čašu vode iz neke od slavina u gradu? Jer, kako mu drugačije vjerovati?

Kako vjerovati ministru okoliša kada bez okolišanja tvrdi kako su za zatrovanu brodsku vodu krivi tamošnji Vodovod i Grad Slavonski Brod, kao vlasnik te tvrtke, jer nisu održavali vodovodnu mrežu i pročišćavali filtere? Kako mu vjerovati i kako objasniti da je voda odjednom postala pitka, unatoč tome što od njegove izjave do čudotvornog pročišćenja vode, nitko nije promijenio filtere niti bilo što uradio na vodovodnoj mreži. Kako to vjerovati ministru Ćoriću, bez obzira što je, za razliku od svog kolege Kujundžića, popio čašu vode iz brodske slavine?

Nije li krajnje neodgovorna subotnja izjava ministra Kujundžija da je brodska voda neškodljiva (što je na tragu njegove prošlotjedne izjave, kada je onečišćenje vode i utvrđeno) ali da ipak valja pričekati od ponedjeljak da se to i službeno objavi. Može li ministar – i to ministar zdravstva – tako što reći, a da pred sobom nema egzaktne pokazatelje nadležnih službi i papire potpisane od stručnih i odgovornih osoba?

Oko brodske vode bilo je toliko improvizacija, toliko neodgovornih i proturječnih izjava, toliko spinova i toliko opravdanih sumnji da se mnogo toga skriva(lo) od javnosti, da je sasvim sigurno kako će, jednom, kad se brodska voda uistinu dovede u red i postane pitka i sigurna za upotrebu, trebati jako, jako puno iste te vode da se operu svi oni koji su se u toj čudnoj priči dobrano uprljali.