Milan Kujundžić u prvom planu(Foto: SBplus/arhiva)
Oko brodske vode bilo je toliko improvizacija, toliko neodgovornih i proturječnih izjava, toliko spinova i toliko opravdanih sumnji da se mnogo toga skriva(lo) od javnosti, da je sasvim sigurno kako će, jednom, kad se brodska voda uistinu dovede u red i postane pitka i sigurna za upotrebu, trebati jako, jako puno iste te vode da se operu svi oni koji su se u toj čudnoj priči dobrano uprljali.
MINISTAR zdravstva Milan Kujundžić pokazao je nevjerojatnu
količinu empatije i solidarnosti s građanima Slavonskog Broda. Prošlog
četvrtka, na sjednici hrvatske Vlade, pio je – kao i oni – vodu iz boce, mada
su mu, na ulasku u Banske dvore novinari ponudili onu iz vodovoda. Odbio je,
otrpio žeđ, popeo se na kat i u dvorani gdje se održavaju sjednice Vlade sa
stola zgrabio bocu Jane, pogledao premijera Andreja Plenkovića i kad ga je ovaj
zapitao zašto nije kušao vodu koju su nudili novinari, Kujundžić mu je rekao: ''Ako Brođani
mogu već danima piti vodu iz boce, zašto ne bih i ja!''. Recimo da je tako
bilo.
Kujundžić je odbijanjem ispijanja vode iz brodskog vodovoda,
pokazao koliko vjeruje u vlastite riječi da voda iz brodskog vodovoda nije
opasna za zdravlje.
Ali, pokušavajući naći razloge zašto je
ministar Kujundžić odbio popiti čašu vode koju su pred ulaskom u Banske dvore
novinari nudili ministrima, zaboravili smo reći kako je ta voda bila iz slavonskobrodskog
vodovoda. Voda, za koju ministar Kujundžić od prvih dana krize tvrdi kako nije
opasna za zdravlje. No, ipak nije ju popio (on je liječnik pa zna ponešto ne
samo o Hipokratu, već i Sokratu) i nije se poveo za demagogijom ministara Olega
Butkovića i Tomislava Ćorića – koji su, vjerujući u zdravstvenu ispravnost
brodske vode, popili ponuđenu čašu. Ministar Kujundžić nije; on je htio biti
solidaran s Brođanima.
Oni s dužim pamćenjem sjetit će se kako su ministri zdravstava
u pravilu solidarni s hrvatskim građanima. Tako je Andrija Hebrang, dok je bio
ministar zdravstva, u prosincu 2004., zbog velikog povjerenja u resor na čijem
je čelu bio, otišao u Austriju na operaciju prostate. Ugledao se valjda na
svoju slovensku kolegicu, tamošnju ministricu zdravstva, Katju Boh, koja je
također otišla na operaciju u inozemstvo, u Švicarsku. No nije se ugledao na
nju kada je zbog tog skandala podnijele ostavku. Pa, nećemo valjda baš u svemu
imitirati Slovence.
Kujundžić je odbijanjem ispijanja vode iz brodskog vodovoda,
pokazao koliko vjeruje u vlastite riječi da voda iz brodskog vodovoda nije
opasna za zdravlje. Jednako kao prije 14 godina Hebrang, kada je odlaskom u
Innsbruck, na operaciju prostate, pokazao vjeru u hrvatsko zdravstvo. Obojica
su se ponijela poput mesara koji kobasice za vlastite potrebe kupuje u samoposluzi
pored svoje mesnice. Biste li kod takvog mesara kupovali meso?
Priču o neškodljivosti brodske vode ministar Kujundžić
ponovio je i jučer, u subotu, pojavivši se na zagrebačkom Cvjetnom trgu gdje se
obilježavao Svjetski dan zdravlja. "Ako
govorimo po osnovi vode'' rekao je ministar, a Hina bila ovlaštena prenijeti,
''zdravlje građana nije ugroženo. Voda je ispravna i ako ju netko pije sada, neće mu se ništa dogoditi". Ustvrdio je kako se analiza vode u
Slavonskom Brodu radi svakodnevno, da su svi rezultati bili uredni, pa potom
optimistično dodao: "Onda ćemo razmotriti i vjerojatno u ponedjeljak
proglasiti da je voda primjerena za piće, odnosno konzumiranje", kazao je
Kujundžić.
Hoće li se u pododjeljak,
bude li brodska voda proglašena pitkom i neškodljivom, ministar zdravstva Milan
Kujundžić pojaviti u Slavonskom Brodu i prvi ispiti čašu vode iz neke od
slavina u gradu? Jer, kako mu drugačije vjerovati?
Kako vjerovati ministru
okoliša kada bez okolišanja tvrdi kako su za zatrovanu brodsku vodu krivi
tamošnji Vodovod i Grad Slavonski Brod, kao vlasnik te tvrtke, jer nisu
održavali vodovodnu mrežu i pročišćavali filtere? Kako mu vjerovati i kako
objasniti da je voda odjednom postala pitka, unatoč tome što od njegove izjave
do čudotvornog pročišćenja vode, nitko nije promijenio filtere niti bilo što
uradio na vodovodnoj mreži. Kako to vjerovati ministru Ćoriću, bez obzira što
je, za razliku od svog kolege Kujundžića, popio čašu vode iz brodske slavine?
Nije li krajnje neodgovorna
subotnja izjava ministra Kujundžija da je brodska voda neškodljiva (što je na
tragu njegove prošlotjedne izjave, kada je onečišćenje vode i utvrđeno) ali da
ipak valja pričekati od ponedjeljak da se to i službeno objavi. Može li
ministar – i to ministar zdravstva – tako što reći, a da pred sobom nema
egzaktne pokazatelje nadležnih službi i papire potpisane od stručnih i
odgovornih osoba?
Oko brodske vode bilo je
toliko improvizacija, toliko neodgovornih i proturječnih izjava, toliko
spinova i toliko opravdanih sumnji da se mnogo toga skriva(lo) od javnosti, da je
sasvim sigurno kako će, jednom, kad se brodska voda uistinu dovede u red i
postane pitka i sigurna za upotrebu, trebati jako, jako puno iste te vode da se
operu svi oni koji su se u toj čudnoj priči dobrano uprljali.