ČEGA se god u ovoj državi (a i malo šire) dotaknuo Ivica Todorić otišlo je k vragu. Kad su se na bočicama njegove mineralne vode Jana pojavili likovi Malene i Klepetana, najpoznatijeg para rodâ na svijetu, njihova ljubavna priča tragično je završila. Klepetan se nije vratio u ono gnijezdo na zgradi osnovne škole u Brodskom Varošu, gdje ga je godinama čekala Malena, da se s ostalim rodama, krajem ožujka, vrati iz Afrike.
Možda je Klepetan, shvativši kako Todorić i na njemu zarađuje, jednostavno odlučio zaobići Hrvatsku. Ako je tisuće mladih Hrvata moglo ostaviti svoja rodna gnijezda i napustiti drage i voljene, pa krenuti put Irske, Njemačke, Kanade, Australije, zašto to ne bi učinio i Klepetan? Pogotovo nakon što je Todorićev marketing jednu lijepu ljubavnu priču iz životinjskoga svijeta iskoristio za dodatno zgrtanje love. Boca Jane od 1,5 litara, s likom Klepetana i Malne (naručite li je putem interneta) košta samo 5,99 kuna.
No, je l baš tako? Hrvate nježna srca od tužnog završetka ljubavne priče o Malenoj i Klepetanu, sigurno je još više dirnula priča o sudbini Ivice Todorića. Pogotovo nakon što je, kao istinski domoljub, ponosno objavio: ''Četrdeset godina sebe uložio sam u izgradnju cijele Hrvatske i regije, stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi''. I autor ovog teksta, također jedan od Hrvata nježna srca, dok citira Todorićeve riječi, izrečene prošloga petka, briše suze s tipkovnice.
Zamislite čovjeka koji je 40 ponajboljih životnih i stvaralačkih godina – od svojih 66 – posvetio izgradnji Hrvatske, stvorivši, kako je sam rekao ''najznačajniju tvrtku u povijesti Republike Hrvatske'', da bi potom cijelo svoje ogromno carstvo ostavio voljenoj Domovini. Nisu li to riječi nakon kojih se čovjeku, ma bio on i najtvrđi, stegne grlo, a suza zakotrlja niz lice.
Četrdeset godina, gotovo dvije trećine svoga života, Ivica Todorić teško je i samoprijegorno radio, izgarao, krvario, odricao se, štedio, investirao, gradio, zapošljavao… Bilo je tu neprospavanih noći, glava je pucala od briga, leđa se slamala pod teretom posla. Dok su drugi uživali, odlazili u lov vlastitim helikopterom, plandovali na luksuznim jahtama, bahatili se na privatnom jadranskom otoku i razvaganili u nekadašnjem grofovskom dvorcu na tri etaže i bar 2.000 metara četvornih, priređivali basnoslovno skupa vjenčanja svoje djece, a ženi za rođendan kupili hotel, Ivica Todorić nabijao je krvave žuljeve na svoje domoljubne dlanove. I ništa mu nije bilo teško jer pred sobom je vidio svoj plemeniti, sveti cilj: znao je da će sve što svojim radom stvori ostaviti voljenoj Hrvatskoj, svojoj jedinoj Domovini.
Mnogi ''jaluški diletanti'' (da upotrijebimo nepravedno zaboravljenu sintagmu prvog hrvatskog predsjednika), zlurado su se, dok je Todorić sukao rukave, smijuljili, podrugljivo ga nazivajući Gazdom. Osobito su u tome prednjačili ''neprijatelje hrvatske slobode'', ''bezglavi smušenjaci'', a posebice oni koji se vežu ''s crnim vragovima i ne samo s crnim već i žutim i zelenim vragovima'', oni koji se ''podaju za Judine škude''.
Ali Todorić se na takve nije obazirao. Svoju istinsku domoljubnu crtu isticao je na svakom koraku. Kročeći ''S vama kroz život'', širio je domoljublje gdje god je stigao. ''Volim Hrvatsku, kupujem u Konzumu'', bio je samo jedan od domoljubnih slogana zbog kojih su Hrvatice i Hrvati hrlili u Konzumove supermarkete i kupovali dansku svinjetinu, kineski češnjak, poljska jaja, čileanska vina, talijansku salatu, španjolske paprike, kanadski grah…
A sjećate li se tek onih jumbo plakata s likovima naših nogometnih zvijezda koji su pred svaki važniji nastup Vatrenih poticali naciju da ih domoljubno bodri, budeći u nama ''Zajednički osjećaj ponosa''.
Svaki Todorićev potez, svaki njegov radni dan, svako lijeganje i svako ustajanje bilo je nadahnuto domoljubljem. Sve što je radio, činio je za svoju Domovinu. I na kraju joj sve ostavio. Ne obitelji, ne djeci, ne unucima – već Domovini.
Vratimo se, opet na početak ove priče, da bismo priznali kako je bila neumjesna ona rečenica kojom smo Todorića okrivili za tragičan kraj velike ljubavne priče dviju roda – Malene i Klepetana. Jer, Klepetan bio samo nužna žrtva koja se prinosi na oltar da bi udobrovoljilo božanstva i da bi nam ispunila želju. A što može biti veća želja domoljuba nego nastaviti raditi za Domovinu. I da se žrtvovana roda pretvori u feniksa. I opet uzleti iz pepela.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
miromaric10.04.2017. u 08:22
Ovaj pedur je stvarno blesav ili tupav čovjek.Hoće reći da je sdp opljačkao Hrvatsku i poklonio inu mađarima za mito 10 mil..Pa zašto onda sude hdz-eu i njegovom bivšem premijeru Sanaderu kad su gospoda nevina ko radnice u javnoj kući.A... Prikaži sve sad hoće prodati hep i još puno toga.Čak su postavili ministra za prodaju državne imovine.Prodaja za mito po navici hdz-ea.
-
pe_iur09.04.2017. u 16:50
Nikola Grmoja: "Poručujem kolegi Bauku da je onda SDP kratica za Sva Desetljeća Pljačke. Treba podsjetiti da njihovim dolaskom na vlast 2000. godine počinje zlatno doba Agrokora, a ne treba zaboraviti Linićevu prodaju INE i Bijelih noći i sve druge... Prikaži sve muljaže i marifetluke za njihovih mandata. Da ne govorimo o silno prisnom odnosu s Emilom Tedeschijem čije bi podrijetlo novca isto trebalo ispitati. Sve do prije mjesec dana Baukov je prisni kolega Grčić govorio da o problemima Agrokora treba šutjeti. Ipak mu tamo radi supruga. Svo to vrijeme mi smo spominjali i kriminal i pogodovanje i povlaštene u hrvatskom gospodarstvu. A SDP-ovce prije pola godine nisam primijetio na premijeri filma Gazda dok je još Todorić bio čvrsto na nogama, barem u javnosti. Valjda im je karta bila skupa."
-