NA Sjenjaku, jednom od većih osječkih naselja, gdje sam živio nekoliko godina, početkom svakog siječnja događa se neobična prirodna pojava, slična suzama svetog Lovre, onoj kiši meteorita koji pršte noćnim nebom sredinom kolovoza. No, za razliku od kolovoskih meteora, početkom godine na komadiću neba tog osječkog naselja, s prozora višekatnica lete božićna drvca. Ugođaj je prekrasan, gotovo nalik suzama svetog Lovre: pri padu na zemlju s božićnih drvaca polete tisuće iglice, onako kako se sjure kapi vode s psa kad se otrese na obali.
Kada bi samo svaki peti stanovnik (ne samo Slavonskog Broda već i Osijeka i drugih hrvatskih gradova) umjesto posječenog božićnog drvca kupio onaj u kalju, onaj živi koji nije žrtvovan za jednokratno kićenje, imali bismo zelene gradove i građane kao najveće donatore svojih parkova.
Nije poznato je li taj lijepi narodni običaj, naširoko prisutan i u drugim gradovima diljem zemlje, autentično osječki ili je pak objeručke prihvaćen uvozni izum, no onima koji prvih dana nove godine običavaju šetati tim dijelom Osijeka, to je posve svejedno. Imaju li peh da ih pogodi božićna jelka, najmanje o čemu će razmišljati ležeći u bolnici, jest gdje je i kako taj lijepi običaj nastao.
Čitam ovih dana kako su vrijedni brodski komunalci objavili raspored odvoza božićnih jelki i upadne mi u oko nešto čega se u Osijeku, a nisam primijetio niti igdje drugdje, nitko nije sjetio. Spremni su božićna drvca, ona u kaljevima, preuzeti od vlasnika i posaditi ih na neku od zelenih gradskih površina. Stvarno, sjajna ideja!
No, koliko je građana kupilo božićna drvca zasađena u kaljevima? Bio bih se spreman okladiti da brodski komunalci neće imati previše posla, bar što se sadnje božićnih drvaca tiče. Teško da na stotinu posjećenih dolazi jedno kupljeno u kalju. Ljepše ih je, nekako žrtvovati: posjeći, okititi i nakon tjedan dana baciti. Takav je običaj, takva je navada. I onda gledati kako se dio božićne bajke pretvara u novogodišnju stravu. Jer, kada 3. siječnja krenu kamioni brodskih komunalca od centra, prema Plavom polju, Lutvinki, Jelasu, Malom Parizu… pogled na njih bit će istinski prizor strave. Stotine olinjalih, beživotnih božićnih drvaca, idu u masovnu grobnicu.
Sredinom prosinca objavljeno je kako Europska unija za dvije godine donosi zakon o zabrani jednokratnih proizvoda od plastike, poput posuda za hranu, plastičnih slamki ili plastičnog pribora za jelo. Zagadili smo plastikom mora, rijeke i jezera, šume i livade, planine i tlo.
Iako pozdravljam tu ideju, nekako mi je drago da se na popisu zabranjenih proizvoda neće naći i plastična novogodišnja drvca. Jest da su kičasta i odvratna, jest da ne mirišu po crnogorici (osim ako ih ne našpricate prigodnim mirisnim sprejom), ali brate, barem spašavaju ona nevina stabalca, borove, jele, smreke, ona silna božićna drvca, tisuće i tisuće, posjećenih samo zato da bi ih se okitilo i bacilo.
Nisam primijetio da Europska unija namjerava zabraniti jednokratnu upotrebu božićnih drvaca, stotina tisuća borića koji plaćaju glavom krajem svake godine. Nikome to valjda ne smeta. Najveći dio božićnih drvaca uzgaja se ciljano (kao i cvijeće), zbog njih se (uglavnom) ne sijeku šume i ne zagađuju okoliš poput plastike. No, svejedno, tužno ih je vidjeti po ulicama, onako okljaštrene i beživotne kraj kanti za smeće, a potom na gomili u kamionima gradske komunalne tvrtke.
Stvarno dobru ideju brodske komunalne tvrtke da od ekološki osviještenih građana preuzmu boriće u kaljevima i posade ih u gradskim parkovima, valjalo bi zdušno podržati. Na način da svake godine, nekoliko tjedana prije Božića, apeliraju na građane da kupe božićna drvca, živa u kaljevima, ona koja je moguće kasnije posaditi. Da im u tome pomognu i mediji, pa svaki put, kad u predbožićno vrijeme zazvoni kakav ''jingle bells'' podsjete građane zašto je bolje kupiti živi na ne ubijeni bor. Kada bi samo svaki peti stanovnik (ne samo Slavonskog Broda već i Osijeka i drugih hrvatskih gradova) umjesto posječenog božićnog drvca kupio onaj u kalju, onaj živi koji nije žrtvovan za jednokratno kićenje, imali bismo zelene gradove i građane kao najveće donatore svojih parkova.
Tako bi se božićna bajka nastavila i umjesto tjedan dana trajala cijelu godinu.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -