Malo sam, kako bi se to rekao, guglao, i našao sijaset priča o policajcima koji su krali, pljačkali i varali. Guglao i oguglao, shvativši da, ne baš rijetko, između kriminaliste i kriminalca nema razlike. Da su to, često, sinonimi posve istog značenja.
PRIJE desetak dana pročitao sam na ovom portalu vijest o,
kako to u novinskim crnim kronikama vole nazivati, ''kvrcavici'' u Novoj
Gradiški. Ondje su se, na jednom tamošnjem raskršću, ''kvrcnula'' dva
automobila. Ni po čemu zanimljiv događaj, takvih je svakodnevno više desetaka
diljem Hrvatske i crne ih kronike i ne bilježe. Osim… Osim, kad se dogodi ono
što se zbilo u Novoj Gradiški, gdje je jedno od ''kvrcnutih'' vozila bilo
policijsko.
Kad je o zapisniku riječ ima jedna davna,
antologijska rečenica Mihalja Kertersa, nekadašnjeg šefa srbijanske carine i
bliskog suradnika Slobodana Miloševića. Ta rečenica glasi: ''Nije važno kako
teče sastanak, važno je tko vodi zapisnik''.
Zaintrigirao me naslov tog teksta, naslov kakav bi,
vjerojatno, stavilo 99 posto urednika. Glasio je: ''Udarila policijski
automobil''. Doduše, u tekstu se kaže malo drugačije: ''Što se točno dogodilo
pokazat će rezultati očevida''. Iako su, naoko, naslov i citirana rečenica iz
teksta kontradiktorni, jer se u naslovu tvrdi nešto čega u tekstu nema, naslov
je logičan. I ponavljam: 99 posto urednika izvuklo bi baš takav naslov. Zašto?
Odgovor je u citiranoj rečenici iz teksta: što se dogodilo pokazat
će rezultati očevida. A znadete li tko obavlja očevid? Kad su ''kvrcavice'' u
pitanju, kad nema teško stradalih ili poginulih, jedino i isključivo –
policija. Policija će, dakle, očevidom utvrditi je li za ''kvrcavicu'' krivo
policijsko vozilo ili pak (u konkretnom slučaju), novogradiška vozačica.
Ostavimo po strani konkretnu, novogradišku ''kvrcavicu'' i
pokušajmo zamisliti da se u nekom drugom hrvatskom gradu, približno velikom kao
Nova Gradiška, dogodilo sličan slučaj. Negdje u tom zamišljenom gradu, ''kvrcnula''
se dva auta od kojih je jedna policijski. Dolazi policija na očevid i vidi kako
dvojica njihovih kolega, s kojima se svakodnevno susreću u postaji, s kojima su
često zajedno u patrolama, a nerijetko i na kavi u kakvom kvartovskom kafiću,
stoje kraj ''kvrcnutog'' policijskog vozila. Pored drugog uplašena žena, uz to,
na sreću ekipe za očevida, još i plavuša. Em žensko, em plavuša! Bolje ne može.
Obiđu krug-dva oko vozilâ, zatraže dokumente kako sve to u takvim prilikama
već ide i sačine zapisnik. A kad je o zapisniku riječ ima jedna davna,
antologijska rečenica Mihalja Kertersa, nekadašnjeg šefa srbijanske carine i
bliskog suradnika Slobodana Miloševića. Ta rečenica glasi: ''Nije važno kako
teče sastanak, važno je tko vodi zapisnik''. Na našu priču ta bi se rečenica
mogla primijeniti ovako. ''Nije važno kako se 'kvrcavica' dogodila, važno je
tko je sačinio zapisnik''. A zapisnik iz naše priče, kao i očevid, isključivo
je u nadležnosti policije.
Jednom davno, našao sam se pred sucem za prekršaje, jer me policija
zaustavila tvrdeći kako na raskršću nisam stao pred znakom ''stop'' već samo
usporio. A stao sam. Možda tek sekundu, možda i manje, no dovoljno da pogledam
lijevo i desno. Tako sam to rekao i sucu za prekršaje. Policajac, u ulozi
svjedoka, tvrdio je suprotno. Sudac je, naravno, povjerovao policajcu. Jer, on
je služben osoba, a službene osobe ne lažu. A ja sam prekršitelj zakona, koji
je, da se izvuče kazne, još spreman i lagati pred sudom. Zanima vas presuda?
Pa, dajte molim vas, nemojmo se praviti naivni!
Nekoliko dana iza teksta o ''kvrcavici'' u Novoj Gradiški,
pročitao sam, na jednom drugom portalu, tekst iz Koprivnice. Privukao me
naslov: ''Starac iz Koprivnice: Pokrao me poznati krim-policajac, znam mu
familiju''. Priča je prilično bizarna: starac se obratio policiji nakon telefonskog
poziva nepoznate osobe koja se predstavila kao službenica banke. Rekla mu je da
bi trebalo provjeriti novčanice koje ima doma, pa da će poslati osobu koja će
ih odnijeti u banku. Starac je, sluteći prijevaru, nazvao policiju. Ubrzo, došao
krim-policajac, doduše u civilu, ali s pravom policijskom značkom. Uz to,
starac ga je poznavao, znao je da radi u policiji, pa mu je s povjerenjem dao
novac da ga izbroji. I kasnije shvatio da ga je olakšao za 6.500 kuna i 500
eura. Policajac je suspendiran i udaljen iz službe.
Iz cijele te priče ostaje nepoznato tko je prilikom
ispitivanja policajca pisao zapisnik. A to je, u cijeloj priči, najvažnije.
Odnosno bit će kad predmet dođe na sud.
Onda sam malo, kako bi se to rekao, guglao, i našao sijaset
priča o policajcima koji su krali, pljačkali i varali. Guglao i oguglao,
shvativši da, ne baš rijetko, između kriminaliste i kriminalca nema razlike. Da
su to, često, sinonimi posve istog značenja.