Malo sam, kako bi se to rekao, guglao, i našao sijaset priča o policajcima koji su krali, pljačkali i varali. Guglao i oguglao, shvativši da, ne baš rijetko, između kriminaliste i kriminalca nema razlike. Da su to, često, sinonimi posve istog značenja.

PRIJE desetak dana pročitao sam na ovom portalu vijest o, kako to u novinskim crnim kronikama vole nazivati, ''kvrcavici'' u Novoj Gradiški. Ondje su se, na jednom tamošnjem raskršću, ''kvrcnula'' dva automobila. Ni po čemu zanimljiv događaj, takvih je svakodnevno više desetaka diljem Hrvatske i crne ih kronike i ne bilježe. Osim… Osim, kad se dogodi ono što se zbilo u Novoj Gradiški, gdje je jedno od ''kvrcnutih'' vozila bilo policijsko.

Kad je o zapisniku riječ ima jedna davna, antologijska rečenica Mihalja Kertersa, nekadašnjeg šefa srbijanske carine i bliskog suradnika Slobodana Miloševića. Ta rečenica glasi: ''Nije važno kako teče sastanak, važno je tko vodi zapisnik''.

Zaintrigirao me naslov tog teksta, naslov kakav bi, vjerojatno, stavilo 99 posto urednika. Glasio je: ''Udarila policijski automobil''. Doduše, u tekstu se kaže malo drugačije: ''Što se točno dogodilo pokazat će rezultati očevida''. Iako su, naoko, naslov i citirana rečenica iz teksta kontradiktorni, jer se u naslovu tvrdi nešto čega u tekstu nema, naslov je logičan. I ponavljam: 99 posto urednika izvuklo bi baš takav naslov. Zašto?

Odgovor je u citiranoj rečenici iz teksta: što se dogodilo pokazat će rezultati očevida. A znadete li tko obavlja očevid? Kad su ''kvrcavice'' u pitanju, kad nema teško stradalih ili poginulih, jedino i isključivo – policija. Policija će, dakle, očevidom utvrditi je li za ''kvrcavicu'' krivo policijsko vozilo ili pak (u konkretnom slučaju), novogradiška vozačica.

Ostavimo po strani konkretnu, novogradišku ''kvrcavicu'' i pokušajmo zamisliti da se u nekom drugom hrvatskom gradu, približno velikom kao Nova Gradiška, dogodilo sličan slučaj. Negdje u tom zamišljenom gradu, ''kvrcnula'' se dva auta od kojih je jedna policijski. Dolazi policija na očevid i vidi kako dvojica njihovih kolega, s kojima se svakodnevno susreću u postaji, s kojima su često zajedno u patrolama, a nerijetko i na kavi u kakvom kvartovskom kafiću, stoje kraj ''kvrcnutog'' policijskog vozila. Pored drugog uplašena žena, uz to, na sreću ekipe za očevida, još i plavuša. Em žensko, em plavuša! Bolje ne može.

Obiđu krug-dva oko vozilâ, zatraže dokumente kako sve to u takvim prilikama već ide i sačine zapisnik. A kad je o zapisniku riječ ima jedna davna, antologijska rečenica Mihalja Kertersa, nekadašnjeg šefa srbijanske carine i bliskog suradnika Slobodana Miloševića. Ta rečenica glasi: ''Nije važno kako teče sastanak, važno je tko vodi zapisnik''. Na našu priču ta bi se rečenica mogla primijeniti ovako. ''Nije važno kako se 'kvrcavica' dogodila, važno je tko je sačinio zapisnik''. A zapisnik iz naše priče, kao i očevid, isključivo je u nadležnosti policije.

Jednom davno, našao sam se pred sucem za prekršaje, jer me policija zaustavila tvrdeći kako na raskršću nisam stao pred znakom ''stop'' već samo usporio. A stao sam. Možda tek sekundu, možda i manje, no dovoljno da pogledam lijevo i desno. Tako sam to rekao i sucu za prekršaje. Policajac, u ulozi svjedoka, tvrdio je suprotno. Sudac je, naravno, povjerovao policajcu. Jer, on je služben osoba, a službene osobe ne lažu. A ja sam prekršitelj zakona, koji je, da se izvuče kazne, još spreman i lagati pred sudom. Zanima vas presuda? Pa, dajte molim vas, nemojmo se praviti naivni!

Nekoliko dana iza teksta o ''kvrcavici'' u Novoj Gradiški, pročitao sam, na jednom drugom portalu, tekst iz Koprivnice. Privukao me naslov: ''Starac iz Koprivnice: Pokrao me poznati krim-policajac, znam mu familiju''. Priča je prilično bizarna: starac se obratio policiji nakon telefonskog poziva nepoznate osobe koja se predstavila kao službenica banke. Rekla mu je da bi trebalo provjeriti novčanice koje ima doma, pa da će poslati osobu koja će ih odnijeti u banku. Starac je, sluteći prijevaru, nazvao policiju. Ubrzo, došao krim-policajac, doduše u civilu, ali s pravom policijskom značkom. Uz to, starac ga je poznavao, znao je da radi u policiji, pa mu je s povjerenjem dao novac da ga izbroji. I kasnije shvatio da ga je olakšao za 6.500 kuna i 500 eura. Policajac je suspendiran i udaljen iz službe.

Iz cijele te priče ostaje nepoznato tko je prilikom ispitivanja policajca pisao zapisnik. A to je, u cijeloj priči, najvažnije. Odnosno bit će kad predmet dođe na sud.

Onda sam malo, kako bi se to rekao, guglao, i našao sijaset priča o policajcima koji su krali, pljačkali i varali. Guglao i oguglao, shvativši da, ne baš rijetko, između kriminaliste i kriminalca nema razlike. Da su to, često, sinonimi posve istog značenja.