Od sredine travnja 1991., uglavnom s lovačkim puškama, čuvali smo 'vitalne objekte' u Donjim Andrijevcima. Tijekom jedne noćne smjene na Lateralnom kanalu - dok smo s četiri postavljene protutenkovske mine na mostu čekali tenkove JNA koji su, navodno, trebali iz Đakova, preko šume Glovac i Andrijevaca, u Svilaju prijeći rijeku Savu te otići u Bosnu i Hercegovinu, nas 40 Andrijevčana i jedna Andrijevčanka, odlučili smo da ih, kao 'domobrani', više čekati nećemo. Odlučili smo priključiti se 108. brigadi Zbora narodne garde (ZNG) jer su upravo bili u procesu formiranja 3. bojne, pod zapovjedništvom Antuna Radovanovića Tunje. Na taj način, željeli smo 'dokopati' se prve crte obrane zemlje.
Dakle, spomen ploča nije podignuta tek s ciljem odavanja počasti mladim ljudima koji su spremni bili svoj život za slobodu dati, nego je primarni cilj bio, hrvatskoj i Hrvatima, neprihvatljiv politički simbol 'Za dom spremni', demonstrativno, postaviti na mjesto simbola kojega se pošteni i slobodoljubljivi Hrvati srame.
Nakon što sam uspio prevariti tadašnjeg šefa Kriznog štaba Općine Slavonski Bord, Franu Piplovića - tvrdeći kako imam 40 naoružanih boraca te da nam treba tek 40 uniformi i da smo spremni za odlazak na front, a potom izvijestio Radovanovića da smo obučeni u vojnu odjeću te da nam treba tek zamjena lovačkog za vojno oružje - primljeni smo u 108. i postali pravi branitelji.
Tako smo mislili, ali tako nije bilo. Budući da o ratu ništa znali nismo, a o njegovu vođenju još manje, trudio sam se, u tom kratkom vremenu, što je moguće bolje obučiti sebe i vojnike kojima sam, dotad, 'samoupravno' zapovijedao.
Tijekom formiranja postrojbe u Sibinju, pristupio nam je manji vod HOS-ovaca koji su dotad bili smješteni u Slavonskom Brodu na Migalovcima. Neki od njih bili su dosta 'nabrijani' za 'fight', neki su oko glave vezali trake ili marame i nosili rukavice s odrezanim prstima, a neki su kočoperno kitili se i oznakama HOS-a s NDH-azijski sloganom 'Za dom spremni'.
Mada potpuno svjestan kako ustaška politika i metoda njezina ostvarenja nije naš cilj niti je s tim ciljem moguće pobijediti agresora, nego tek kompromitirati opravdanu borbu za slobodu hrvatskog naroda, od HOS-ovaca nisam zahtijevao neka skinu svoja obilježja i ostave tek znak 108.br.ZNG. Vjerovao sam kako ću, kroz borbu i osobnim primjerom, uspjeti dokazati da se sloboda brani čovječnim, a ne nečovječnim metodama i sredstvima.
Što je povećavao se broj naših odlazaka na bojište Zapadne Slavonije i Bosanske Posavine to su 'šminkerska' i 'prkosna' obilježja tih boraca postajala sve manja, a svijest o cilju za koji se borimo, hrabrost i učinkovitost u njegovu dostizanju, sve veća.
Ponosan sam na dio života proveden (i) s HOS-ovcima kao što su bili Ivo Vrhovac Bestrzajac i/ili Josip Kljaić Maunaš. Bili su to hrabri i pošteni borci za pravednu i poštenu stvar, a ne pljačkaši i ubojice u koncentracijskim logorima - podignutim za druge i drukčije - kao što su bili sljedbenici simbola naci/fašističke politike, Ante Pavelića.
To moje životno iskustvo daje mi za pravo suprotstaviti se bilo čijem pravdanju nošenja ustaških simbola - jer su "s njima na odori, ginuli hrvatski borci u Domovinskom ratu". Neka sljedbenici lika i djela Ante Pavelića, i sintagme 'Za dom spremni', imenuju momke koji su slijedili ustašku ideologiju - čega je simbol ta parola. Dakle, neka imenuju momke koji nisu borili se za slobodnu, demokratsku, pravnu i socijalnu hrvatsku državu. Naime, u svojim političkim temeljima, Pavelićeva i Tuđmanova Hrvatska na suprotnim su stranama, jedna drugu isključuju - sve da to i ne piše u hrvatskom Ustavu. A piše. Dok ne imenuju Ustaše - žive ili poginule - ustašama držim tek one koji su taj znak momcima na odore šili.
I, dakako, ne samo da ne cijenim Ustaše, nego ih držim svojim protivnicima. Opasnošću za osobnu slobodu i slobodu moje obitelji. Zbog toga svoju djecu učim da - ako budu morali birati između fašizma i antifašizma - neka biraju antifašizam, jer je on civilizacijska stečevina svijeta. Hrvatski antifašizam je legitimacija Hrvata u tom svijetu da tijekom Drugog svjetskog rata nisu bili genocidan narod, kakvim su ga kroz "Jasenovac i Gradišku Staru" predstavljali Ante Pavelić i njegovi sljedbenici. Tad i sad.
Petog studenog ove godine, u centru tog Jasenovca, na zgradu tamošnjeg dječjeg vrtića, na mjestu gdje je tijekom Drugog svjetskog rata bilo sjedište Vjekoslava 'Maksa' Luburića dok je zapovijedao logorom, postavljena je Spomen ploča jedanaestorici poginulih jasenovačkih HOS-ovaca. Međutim, na ploči ne dominiraju njihova imena, nego simboli pod kojima su, i za koje su, kako tvrde postavljači ploče, poginuli tijekom Domovinskog rata.
Budući da sam duboko uvjeren kako niti jedan poginuli HOS-ovac nije borio se za revitalizaciju ustaške NDH i logora u njoj, kakav je bio Jasenovac, držim da svatko tko drukčije govori, ustvari, krivotvori povijest kao što su neoustaše krivotvorili Spomen ploču.
Prvo. Grbu Republike Hrvatske nije mjesto na Spomen ploči, jer to obilježje nije postavila niti jedna institucija ili ustanova hrvatske države koja (i) u takvim prigodama koristiti hrvatski grb, niti je on postavljen sukladno Zakonu o grbu... Republike Hrvatske...
Drugo. Križu katoličke crkve nije mjesto na toj Spomen ploči, jer to obilježje nije postavila 'Crkva u Hrvata', a njegova veličina je vulgarno nesrazmjerna mjestu na kojem se nalazi i ulozi u društvo kako ju vidi aktualni Papa Franjo. Naime, nisu branitelji poginuli u Križarskom, nego u Domovinskom ratu.
Treće. Oznaka HOS-a na Spomen ploči je krivotvorina jer u izvornom obilježju HOS-a grb počinje s bijelim, a ne crvenim poljem.
Dakle, spomen ploča nije podignuta tek s ciljem odavanja počasti mladim ljudima koji su spremni bili svoj život za slobodu dati, nego je primarni cilj bio, hrvatskoj i Hrvatima, neprihvatljiv politički simbol 'Za dom spremni', demonstrativno, postaviti na mjesto simbola kojega se pošteni i slobodoljubljivi Hrvati srame.
Plavoprsi - oni koji ni u ratu ni u miru Hrvatsku ničim zadužili nisu - kako priliči tek kukavicama, svojim recentnim nametljivim ustašoidnim incidentima, silno se trude nadomjestiti svoju ratničku i političku mizernost. Pritom, nije problem predsjednik A-HSP, Dražen Keleminec i njemu slični, koji formom i sadržajem svojih nastupa demonstriraju političku karikaturalnost i državu pred svijetom denunciraju, jer tolerira njihove svinjarije, nego je problem predsjednik zagrebačkog HDZ- a i Skupštine Grada Zagreba, Andrija Mikulić i njemu slični. Naime, oni svoju karijeru u stranci i državi grade na rodijačkom klijentelizmu, a ne na demokratskom liberalizmu.
Hit politička agenda tih egoističnih praznoglavaca je mijenjanje imena najljepšem zagrebačkom trgu jer, k'o biva, nazvan je po šefu jugoslavenske diktature proletarijata, komunistu, revolucionaru, pustolovu, švaleru... i što sve nije bio Tito. A, ustvari, trg je nazvan po hrvatskom antifašistu s činom 'maršala', zbog čega se Hrvatska u svijetu antifšističkom zemljom smije zvati.
Poluinteligenti, Titovim nedjelima nakon 1945. željeli bi prekriti Pavelićeva zlodjela do 1945. što, dakako, iz više razloga nije moguće. Međutim, moguće je skrenuti pažnju s činjenice da oni sami supstancijalno su kleptokrati, a ne demokrati.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
1234530.08.2017. u 12:24
...kako je njemcima bilo u engleskoj nakon drugog svjetskog rata...a kako je srbima u hrvatskoj...abolirani su, nacionalna manjina su, imaju svoj radio, novine, dvojezicne natpise itd...a zasto smo im dopustili da iskrivljavaju sliku o domovinskom ratu...cilj im je HOS izjednacit... Prikaži sve sa cetnicima i arkanovcima...to im se ne smije dozvolit...domovinski rat je rat protiv pobunjenih srba i cetnika slobodana milosevica koji je slao jna i svoje cetnike iz srbije da ubijaju hrvate u hrvatskoj...ako nekome nije jasno neka pita nas koji nismo tada bili u njemackoj...ja i dalje ne mogu povezat za dom spremni iz '41 i '91...prije je u jednoj obitelji bilo domobrana, ustasa i partizana...za kakav su se oni dom borili, ne znam jer su zivjeli u istoj kuci. A '91 je bilo jasno za koji dom smo spremni...a srbima je najjeftiniji trik prodat foru da smo mi koljaci iz '41 samo zbog jednog povika...a kad su izgubili rat vikali su...tko nas bre zavadi...
-
Orsag30.08.2017. u 11:35
"hrabri i pošteni borci za pravednu i poštenu stvar, a ne pljačkaši i ubojice u koncentracijskim logorima". U Jasenovcu je bilo samo 1200 strazara nisu svi ustaše bili po logorima. Ostalih 80 000 bili su hrabri i pošteni borci za... Prikaži svea pravednu i poštenu stvar isto kao i gardisti 91. Htjeli su hrvatsku državu a ne jugoslaviju. Blatiti njih zbog logora je glupost, da je Hrvatska izgubila rat 91 blatili bi sve branitelje pa i Zovka zbog Lore ili tko zna čega izmišljenog. Tko pobijedi ima pravo na istinu, izgubljenog se ocrni i blati lažima.
- Prikaži sve komentare
-