Zbog historiografa, a ne andrijevačkih lidera, treba ostaviti poruku: U vrlo rijetkim povijesnim događajima moguće je cijeli narod s njihovim vođama poistovjetiti. Nažalost, današnja proslava u Donjim Andrijevcima nije jedan od takvih.

ODLUČITI da se Dan općine slavi na Dan državnosti mogli su tek posebnom pameću nadareni. Poslati poruku kako njihova zajednica nema što slaviti kao vlastiti doprinos svojoj i/ili svekolikoj hrvatskoj povijesti, govori o beznačajnosti tog društva. A, onaj koji svoju zajednicu beznačajnom drži, vjerojatno, sudi je po osobnom habitusu.

Korektno smo zabilježili sve ono što je vrijedno i pozdraviti treba. Pritom, najvažnije je zadovoljstvo - inače skromnih, radinih i miroljubivih - mještana izraženo kroz uživanje u sportskim, kulturnim i gastronomskim ponudama općinske uprave.

Prije svega zahvaljujući bogatoj gospodarskoj, kulturnoj, sportskoj i svakoj drugoj povijesti općinskog sjedišta, Donjih Andrijevaca, puno je datuma koji su slavlja vrijedni, kao i društava koji to slavlje uveličati mogu.

Kako god, njihovoj mašti i ugledu u okruženju primjereno, općinski lideri: Tomislav Marijanović te njegov mentor, šef partije (HDZ) i nalogodavac, Marin Degmečić, vjerojatno, osmislili su program i pozivnice za njega slali.

Svečanoj sjednici Općinskog vijeća, održanoj u Vijećnici 25. lipnja u 10 sati, pored vijećnika, nekoliko čelnika udruga s područja Općine, odazvali su se tek dožupan i šef 'vrpoljačke policije'. Koliko su vođe Općine cijenjeni u široj zajednici najvidljivije je u činjenici da niti jedan načelnik susjednih općina pozivu se odazvao nije.

Nakon svečane sjednice, na polaganju vijenaca ispred, vjerojatno, najjeftinijeg spomenika u Hrvatskoj podignutog "u spomen svima koji su sanjali, stvarali i ginuli za domovinu", okupilo se 30-ak ljudi, u što su uračunati slučajni prolaznici, kupci u trgovini Boso koja je radila punom parom te nekolicina prisutnih ispod slavljeničkog šatora.

Prije sjednice, na ribnjaku suspektno iskopanom tik uz sanirano mjesno smetlište, u sedam sati, počelo je 'Natjecanje ribića'. U 15 sati startali su: 'Šahovski turnir u andrijevačkom Crkvenom domu', 'Ženski rukometni turnir u Sportskoj dvorani' te 'Kuglački turnir na kuglani u Đakovu'. U 18 sati odigrana je 'Revijalna nogometna utakmica', a u 20 sati, na još uvijek nedovršenom trgu kojeg grade, bezmalo, koliko i država Pelješki most, uz Tamburaški sastav 'Mašta', organizirano je općenarodno veselje uz "besplatne porcije pečenog vola za sve posjetitelje" te "osvježavajuća pića po povoljnim cijenama".

Za tako koncipiranu proslavu, dakako, nije bilo mjesta ozbiljnijim informativnim i kulturnim sadržajima za desetine i stotine uzvanika koji žive na području Općine i posebno onih koji potječu s tog prostora, a sada žive i/ili rade diljem svijeta.

Velika enigma ostat će je li razlog ne pozivanju zaslužnih i/ili uglednih, sadašnjih i bivših, Andrijevčana na općinsku proslavu jer bi, moguće, nekome palo na pamet kako bi bilo primjereno, neke od njih, kao i prijatelje Općine, prigodno nagraditi i/ili odlikovati.

Ono pak što će zasigurno posebno obilježiti ovogodišnju proslavu jesu nevjerojatna bešćutnost i primitivizam općinskih lidera iskazani izborom mjesta na kojem su pekli ovogodišnjeg vola - tik uz spomenik "Palim borcima NOR-a i žrtvama fašističkog terora" iz Donjih Andrijevaca i glavnog ulaza u Osnovnu školu, a sve na zelenoj travi novouređenog parka.

Može li netko zamisliti, na primjer, da vrpoljačka općinska načelnica, Ankica Zmaić, svojim sumještanima dopusti ili zapovjedi neka tik uz Spomenik makedonskim partizanima ispeku slavljeničkog vola? Ili, može li netko od hrvatskih branitelja zamisliti brodsku vlast koja bi, recimo, Dan grada slavili na način da 400 kila teškog vola peku tik uz Spomenik hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, uz Gradsku knjižnicu i ružičnjak u parku?

Prema Hrvatskom jezičnom portalu, između ostalog, baština je i 'zavičaj... ukupnost sačuvanih i njegovanih kulturnih dobara koje su ostavili prethodnici, preci ili prijašnja razdoblja i vremena'. Isti izvor kaže: 'barbar je čovjek koji prezire kulturne vrednote i sklon je uništavanju'.

A, kako će biti okarakterizirani oni koji su danas u Donjim Andrijevcima organizirali slavljenje Dana općine (i) barbarskim oskrnavljivanjem spomen obilježja onima bez kojih taj dan slavili ne bi, pekući vola tik uz njega, ostaje vidjeti u djelima budućih historiografa koji će valorizirati (i) povijest ispisanu djelima aktualnih andrijevačkih općinskih lidera.

Upravo danas, zbog tih historiografa a ne andrijevačkih lidera, treba ostaviti poruku: U vrlo rijetkim povijesnim događajima moguće je cijeli narod s njihovim vođama poistovjetiti. Današnja proslava u Donjim Andrijevcima nije jedan od takvih. Naime, malo je Andrijevčana koji bi odobrili takvo ponižavanje njihovih sumještana koji su svoje živote (i) za njihovu slobodu dali, niti bi pozdravili pečenje vola na travi ispred ulaza u Školu.

Distinkcije radi, u foto-galeriji i na video prilozima, korektno smo zabilježili i ono što je vrijedno te pozdraviti treba. Pritom, najvažnije je zadovoljstvo - inače skromnih, radinih i miroljubivih - mještana izraženo kroz uživanje u sportskim, kulturnim i gastronomskim ponudama općinske uprave.