Vinko Grgić, gradonačelnik Nove Gradiške(Foto: Nacional)
Dakako, tragedija nije u tome što štetočine neće biti penalizirane, nego u tome što takvi i njihovi pravosudnici degeneriraju društvo i, posljedično, uzrokuju iseljavanje ovdašnje mladeži.
VIŠE od sedam godina prošlo je kako sam najpoznatijeg
hrvatskog krivotvoritelja, ondašnjeg novogradiškog gradonačelnika i
predsjednika SDP-a te najljenijeg bivšeg saborskog zastupnika, Josipa Vukovića, u ovoj kolumni upitao: "Gradonačelniče, jeste li Vi
normalni?", jer je društveni kapital ulagao u
privatni biznis.
Grgić je čvrsto odlučio osloboditi Grad od posljedica privatnih marifetluka koje su,
u raznim oblicima, činili njegovi prethodnici podređujući opći interes privatnom.
Prije dvije godine, u članku "Mali plagijator velikog
manipulatora" skrenuo sam pozornost na ponašanje Vukovićeva
nasljednika, vlastohlepnog Željka Bigovića. Uglavnom,
upozorio sam kako -za razliku od Vukovića, koji je tek programski kopirao
drugove iz socijalizma - Bigović je nemoralno plagirao prethodnika tvrdeći
pritom kako ne provodi njegovu autokratsko-socijalističku i krivotvoriteljsku teoriju,
nego da inaugurira svoju autentičnu, demokratsko-kapitalističku praksu.
Grgić zagrizao kiselu jabuku
Na sreću Fridrichdorfera, dakle
Novogradišćana, obojicu su na izborima poslani u Šagulje, a za
gradonačelnika izabrali su zasad nedovoljno provjerenog SDP-ovca i poduzetnika, Vinka Grgića. Prateći rad tog arhitekte, dakako, i njega sam
podsjetio na činjenicu da su, zahvaljujući nehaju institucija države, prethodnici mu sredstva grada godinama prelijevali u privatne džepove. Konstatirao sam kako je i On upao u kolotrage svojih
prethodnika.
Vjerojatno zahvaljujući
svojim brojnim savjetnicima, a ne mojim višegodišnjim upozorenjima, Grgić je naumio riješiti se mlinskog kamena kojeg su mu o vrat objesili Vuković i Bigović.
Čvrsto je odlučio osloboditi Grad od posljedica privatnih marifetluka koje su,
u raznim oblicima, činili njegovi prethodnici podređujući opći interes privatnom.
Konačno, odlučili iskoračiti iz gliba
Nakon
malo dužeg čekanja, i SBplus je dobio kopiju Ugovora o prijenosu poslovnog
udjela iz kojeg je vidljivo kako je, 26. siječnja 2018. godine, novogradiški
gradonačelnik, Vinko Grgić, tvrtku za posebnu namjenu - NG Drvo - alias legendarni
DING (Drvna industrija Nova Gradiška) u 100 postotnom vlasništvu Grada, prodao privatnoj
tvrtki FI.-MA. d.o.o., u vlasništvu Ljuboje
Kolara, za 20 tisuća kuna.
Drugim
riječima, Grgić je Kolaru prodao onu tvrtku koju je sredstvima Grada Nove
Gradiške, 2011. godine, osnovao Josip
Vuković kako bi, uz manju pomoć njegova nasljednika Željka Bigovića, u nju bilo
ubačeno dvadesetak milijuna kuna gradskog novca. Zbog kredita podignutih u te
namjene, Grad je založio "pola svoje imovine": Društveni dom, zgradu bivšeg Prekršajnog suda, zgradu
u Frankopanskoj ulici, bivši Remont i zgradu bivšeg Komiteta.
Zbog štetočinske politike, Vuković i
Golovrški nisu odgovarali
Kako
je, nakon potpisivanja Ugovora, kazao gradonačelnik Vinko Grgić: preuzimajući
DING, FI-MA je u potpunosti preuzela kredite, čime će biti skinute hipoteke s gradskih
nekretnina, a tijekom idućih 10 godina, mada bez kamata, vratit će i pozajmicu od 2,5 milijuna
kuna koju je Grad, posredstvom Industrijskog parka, svojevremeno dao DING-u.
Po obavljenom
poslu, Grgić nije krio zadovoljstvo jer, pored inih pogodnosti, Kolaru nije morao još i platiti kako bi
preuzeo SDP-ov bastard: "Na obostrano zadovoljstvo priveli smo kraju priču
koja je opterećivala Grad. Zahvaljujem gospodinu Kolaru na okončanju dugotrajnih
pregovora, što je od obostranog interesa. Drvna industrija nastavlja dalje
poslovati, ali u privatnim rukama. Naime, Grad nije taj koji otvara tvrtke niti
se bavi proizvodnjom, nego je tu da osigura preduvjete koji će poduzetnicima i
obrtnicima omogućiti stvaranje novih vrijednosti".
Koliko
dobro izgleda to što je Vinko Grgić konačno presjekao pupčanu vrpcu koju su njemu i Novogradišćanima oko vrata omotali drugovi Mirko Golovrški i Josip Vuković, toliko je loše to što
potonja dvojica političkih i gospodarskih štetočina - zahvaljujući kriminalnom dijelu
ovdašnjeg pravosuđa - nizašto odgovarali nisu i neće. Dakako, tragedija nije u tome što štetočine neće biti penalizirane, nego u tome što takvi i njihovi pravosudnici degeneriraju društvo i, posljedično, uzrokuju iseljavanje ovdašnje mladeži.