Vinko Grgić, gradonačelnik Nove Gradiške(Foto: Nacional)

Dakako, tragedija nije u tome što štetočine neće biti penalizirane, nego u tome što takvi i njihovi pravosudnici degeneriraju društvo i, posljedično, uzrokuju iseljavanje ovdašnje mladeži.

VIŠE od sedam godina prošlo je kako sam najpoznatijeg hrvatskog krivotvoritelja, ondašnjeg novogradiškog gradonačelnika i predsjednika SDP-a te najljenijeg bivšeg saborskog zastupnika, Josipa Vukovića, u ovoj kolumni upitao: "Gradonačelniče, jeste li Vi normalni?", jer je društveni kapital ulagao u privatni biznis.

Grgić je čvrsto odlučio osloboditi Grad od posljedica privatnih marifetluka koje su, u raznim oblicima, činili njegovi prethodnici podređujući opći interes privatnom.

Prije dvije godine, u članku "Mali plagijator velikog manipulatora" skrenuo sam pozornost na ponašanje Vukovićeva nasljednika, vlastohlepnog Željka Bigovića. Uglavnom, upozorio sam kako -za razliku od Vukovića, koji je tek programski kopirao drugove iz socijalizma - Bigović je nemoralno plagirao prethodnika tvrdeći pritom kako ne provodi njegovu autokratsko-socijalističku i krivotvoriteljsku teoriju, nego da inaugurira svoju autentičnu, demokratsko-kapitalističku praksu.

Grgić zagrizao kiselu jabuku

Na sreću Fridrichdorfera, dakle Novogradišćana, obojicu su na izborima poslani u Šagulje, a za gradonačelnika izabrali su zasad nedovoljno provjerenog SDP-ovca i poduzetnika, Vinka Grgića. Prateći rad tog arhitekte, dakako, i njega sam podsjetio na činjenicu da su, zahvaljujući nehaju institucija države, prethodnici mu sredstva grada godinama prelijevali u privatne džepove. Konstatirao sam kako je i On upao u kolotrage svojih prethodnika.

Vjerojatno zahvaljujući svojim brojnim savjetnicima, a ne mojim višegodišnjim upozorenjima, Grgić je naumio riješiti se mlinskog kamena kojeg su mu o vrat objesili Vuković i Bigović. Čvrsto je odlučio osloboditi Grad od posljedica privatnih marifetluka koje su, u raznim oblicima, činili njegovi prethodnici podređujući opći interes privatnom.

Konačno, odlučili iskoračiti iz gliba

Nakon malo dužeg čekanja, i SBplus je dobio kopiju Ugovora o prijenosu poslovnog udjela iz kojeg je vidljivo kako je, 26. siječnja 2018. godine, novogradiški gradonačelnik, Vinko Grgić, tvrtku za posebnu namjenu - NG Drvo - alias legendarni DING (Drvna industrija Nova Gradiška) u 100 postotnom vlasništvu Grada, prodao privatnoj tvrtki FI.-MA. d.o.o., u vlasništvu Ljuboje Kolara, za 20 tisuća kuna.

Drugim riječima, Grgić je Kolaru prodao onu tvrtku koju je sredstvima Grada Nove Gradiške, 2011. godine, osnovao  Josip Vuković kako bi, uz manju pomoć njegova nasljednika Željka Bigovića, u nju bilo ubačeno dvadesetak milijuna kuna gradskog novca. Zbog kredita podignutih u te namjene, Grad je založio "pola svoje imovine": Društveni dom, zgradu bivšeg Prekršajnog suda, zgradu u Frankopanskoj ulici, bivši Remont i zgradu bivšeg Komiteta.

Zbog štetočinske politike, Vuković i Golovrški nisu odgovarali  

Kako je, nakon potpisivanja Ugovora, kazao gradonačelnik Vinko Grgić: preuzimajući DING, FI-MA je u potpunosti preuzela kredite, čime će biti skinute hipoteke s gradskih nekretnina, a tijekom idućih 10 godina, mada bez kamata, vratit će i pozajmicu od 2,5 milijuna kuna koju je Grad, posredstvom Industrijskog parka, svojevremeno dao DING-u.

Po obavljenom poslu, Grgić nije krio zadovoljstvo jer, pored inih pogodnosti, Kolaru nije morao još i platiti kako bi preuzeo SDP-ov bastard: "Na obostrano zadovoljstvo priveli smo kraju priču koja je opterećivala Grad. Zahvaljujem gospodinu Kolaru na okončanju dugotrajnih pregovora, što je od obostranog interesa. Drvna industrija nastavlja dalje poslovati, ali u privatnim rukama. Naime, Grad nije taj koji otvara tvrtke niti se bavi proizvodnjom, nego je tu da osigura preduvjete koji će poduzetnicima i obrtnicima omogućiti stvaranje novih vrijednosti".

Koliko dobro izgleda to što je Vinko Grgić konačno presjekao pupčanu vrpcu koju su njemu i Novogradišćanima oko vrata omotali drugovi Mirko Golovrški i Josip Vuković, toliko je loše to što potonja dvojica političkih i gospodarskih štetočina - zahvaljujući kriminalnom dijelu ovdašnjeg pravosuđa - nizašto odgovarali nisu i neće. Dakako, tragedija nije u tome što štetočine neće biti penalizirane, nego u tome što takvi i njihovi pravosudnici degeneriraju društvo i, posljedično, uzrokuju iseljavanje ovdašnje mladeži.