Hala Industrijskih rješenja u Slavonskom Brodu(Foto: Aleksandra Primorac/SBplus)

Slavonski Brod nastavlja biti svjedokom polaganog kasapljenja onoga što je prije Domovinskog rata bio najveći ponos i temelj radničkog grada, hranitelj stotina obitelji. No, moramo priznati kako je metak u čelo slavonskobrodskom industrijskom gigantu ispucan već odavno, a posljednja ga se dva desetljeća, jednostavno, 'drži na aparatima'.

IZVJEŠĆE o sveukupnom prometu Zagrebačke burze, o kojemu smo pisali 23. siječnja, pokazalo je kako je među deset najlikvidnijih ovog tjedna, mada posljednji na popisu, slavonskobrodski Đuro Đaković koji je porastao za 1,22 posto odnosno na 12,40 kuna i skupio promet od 54 tisuće kuna. Tračak nade za one zaposlene u nekoj od članica grupacije, ali smiješan podatak za sve koji razumiju što se posljednja dva desetljeća s 'Đurom' događa.

Industrijska rješenja, jedna od tvrtki Đ.Đ. Grupe, mjesecima se već naziva 'gubitašem' i 'utegom oko vrata'. Druge članice grupacije, Strojna obrada te Energetika i infrastruktura, tvrdili su iz Uprave krajem prošle godine, poslovale su 'standardno uspješno', dok su Industrijska rješenja i dalje ostala temeljni generator gubitka cijele Grupe.

Marko Bogdanović, predsjednik Uprave Grupe, zadnjeg dana srpnja 2018. godine, medijima je na održanoj konferenciji jasno poručio kako početkom 2019. žele 'isplivati na površinu' i izbjeći da im Industrijska rješenja i dalje budu uteg. „Situacija je delikatna i nije ugodna. Kompanija ostvaruje trend poboljšanja, ali na temeljnom kapitalu ne skrivamo gubitke koje stvaraju Industrijska rješenja. Skupština je donijela zaključak nužnosti dokapitalizacije, ali u sljedećih pola godine, nakon prolaska ove ljetne sezone kada se ne događa puno u tom svijetu. Svi se sjećamo 2017. i nekoliko ciklusa pokušaja dokapitalizacije s djelomičnim uspjehom. Danas je situacija ponešto bolja. Atraktivnost ulaganja se polako povećava", poručio je tada Bogdanović.

Kadrovsko i organizacijsko restrukturiranje grupacije provedeno je u proljeće 2018. godine, tako da se gubitak smanjio na pola, međutim, to nije bilo dovoljno pa sada samo preostaje rješiti se dijela kompanije. Stoga je već u drugoj polovici prošle godine oglašena prodaja proizvodnje 'teških'  komponenata odnosno hale i strojeva, uz očekivanje kako će i radnici, baš poput tih strojeva, nastaviti raditi kod nekog drugog poslodavca. Početna vrijednost pokretnina i nekretnina, tada je procijenjena na ukupno 85,76 milijuna kuna.

Najveći dio vrijednosti odnosi se na zgradu Oraščić u Slavonskom Brodu te zgradu pjeskarnice i industrijsko dvorište Oraščić i garažu. Na prodaju su i oprema te strojevi, od automatske linije za zavarivanje do tokarskog stroja, mosnih dizalica i peći za napetostno odžarivanje. Ne uspije li prodaja, obećavala je Uprava prošle godine, tražit će se novo restrukturiranje i zadovoljavajuća rješenja za 180 radnika.

No, anketa koju su prije nekoliko dana ispunjavali radnici, nije obećavala 'happy end'. Njom su se radnici, neobvezujuće, morali izjasniti jesu li, u slučaju da postanu 'višak', spremni nastaviti raditi kod kupca imovine Industrijskih rješenja ili u drugim članicama grupacije, žele li tada, možda, napustiti Društvo uz otpremninu ili, pak, ne namjeravaju, kod takvog scenarija, pristati ni na što od navedenog.

Radnicima je, međutim, jasno kako će u bilo kojoj od opcija, sve završiti na njihovu štetu, mada nisu krivi za trostruku administraciju firme, ugovore za poslove koji su im donijeli gubitke, razbacivanje novcima i kupovanje skupih strojeva i još puno puno krivih poteza koje je, kako svjedoče, učinila Uprava. Smatraju da je njihova tvrtka žrtveno janje jer posla, kako im je najavio direktor krajem prošle godine, ima dovoljno do listopada ove. Tvrde kako se, još jednom, gašenjem drugih pogona spašava pravi gubitaš - Specijalna vozila - zbog kojeg su prije par godina ukinuta i Šinska vozila.

Predstavnici sindikata, 24. su se siječnja sastali s članovima Uprave, tek da bi saznali ono što već odavno znaju - da je restrukturiranje neminovno te se o njemu više nema što raspravljati. Uzalud su zaokruživali brojeve na svojim listićima, glumeći da izbor imaju jer, za mjesec dana, jedini će stvarni izbor biti to s kolikom će tko otpremninom odšetati u neizvjesno sutra. Od pet do pedeset tisuća kuna, toliko će dobiti radnici, od kojih su neki tvrtki bili vjerni više od dva desetljeća.

Iako su posljednjih dana zbog takvih ružnih vijesti na početku još jedne godine, svi razočarani, tužni, a Slavonski Brod nastavlja biti svjedokom polaganog, bolnog i dugogodišnjeg kasapljenja onoga što je prije Domovinskog rata bio najveći ponos radničkog grada, hranitelj stotina obitelji, i mada je jasno kako su sadašnja Vlada, kao i one prije nje, postale grobari svega dobrog u hrvatskom gospodarstvu, moramo stati na loptu i, barem samima sebi, priznati kako je metak u čelo slavonskobrodskom industrijskom gigantu ispucan već davno. Posljednjih ga se desetljeća, jednostavno, tek 'drži na aparatima'. Čini se kako je država - koja je, kako volimo ilustrirati, jednomu majka, drugomu maćeha - konačno odlučila polagano s tih aparata isključivati (i sa sise skidati) onu svoju djecu od koje više nema apsolutno nikakve koristi.