"Ne nasjedajte na razne internetske prijevare i ne upuštajte se u sumnjive novčane transakcije kako ne biste postali žrtva ili nesvjesno sudjelovali u počinjenju kaznenog djela...".
Linda je otišla iznenada, bez
obrazloženja, bez zbogom, bez pozdrava, bez suze u oku… Moje zadnje riječi bile su: 'Kamo žuriti, čini mi se Linda kako sve prebrzo ide…'. Nakon toga je nestala. Da,
obrisala je i svu našu prepisku prepunu nježnosti i
emocija…
Linda je u moj život ušla prije
mjesec dana. Zatražila je preko Fejsa prijateljstvo koje sam ja, kakva sam već
radodajka, prihvatio. Lajkala je sve i sva na mojem zidu, a potom se javila u
inbox te objasnila kako je ona neki agent, povjerenik za fejs igru na sreći.
Ili tako nešto. I eto, ja sam postao jedan od dobitnika iako nešto tako nikada
nisam igrao. Priznajem kako me je na tren razgalila ali je već slijedeća
misao-istina: Kad se tučem dobijem, a kada se kartam izgubim – vratila u
zbilju. Ipak, odlučio sam se malkice maziti s Lindom te sam zatražio upute.
Ništa lakše, samo se trebaš javiti
na mail adresu, adresu jednog od direktora banke koja isplaćuje dobitak na
osnovu nasumičnog, kompjuterskog izvlačenja – napisala mi je nježno Linda.
Nakon javljanja na „direktorov" mail,
slijedio je brzi odgovor. Čestitke na dobitku, te formular kojeg sam trebao
popuniti od imena djedova i pradjedova, roditelja, djece, ljubavnica bivših i
sadašnjih, probave, OIB-a, radnoga mjesta, snova koje sanjam… I, dok sam se ja češkao po glavi prošla su
tri dana i javila mi se opet Linda. Ovoga puta malo me živčano upitala zbog
čega se ne javljam „direktoru". Odgovorio sam mojoj dragoj Lindici kako ne
treba žuriti, kako… bla, bla, bla. I to je bio raskid. Linda je nestala je iz mojega života iznenada
kao što je u njega i ušla.
No, vremena za tugu nisam imao jer mi
se ubrzo javio i mrs. Harringon koji je želio otkupiti sve što prodajem. I ne
pita za cijenu. Samo trebam njegovom agentu putem Western Uniona isplatiti 300
eura koje će mi on refundirati.
- Kada
bih ja imao 300 eura onda ne bi ni prodavao – odgovorio sam ljubazno gospodinu
Harringtonu koji je nakon toga naglo izgubio zanimanje za daljnje poslovanje.
Nakon toga bile su još dvije slične ponude, a daljnju korespondenciju prekinuo
sam upitom: Koliko trebam isplatiti vašem agentu?
I
tako, nisam siguran dal' sam na svom kronično praznom tekućem računu sačuvao
koju kunu ili mi je kroz prste opet iscurila hrpa devizne love? Ipak najžalije
mi je zbog male Linde. Pa, nije vrag da je ljuta na mene što nisam želio uzeti
lovu s računa jedne britanske banke? A sve zbog onoga formulara i moje
lijenosti.
Iako s policijom nisam u dosluhu, a kamoli na njihovom platnom spisku, ovih dana oni objavljuju stav sličan mome, javno pišući građanima: "Ne nasjedajte na razne internetske prijevare i ne upuštajte se u sumnjive novčane transakcije kako ne biste postali žrtva ili nesvjesno sudjelovali u počinjenju kaznenog djela...".