Vučić je navodno poziv prvo prihvatio, ali je onda izjavio na pitanje da li dolazi: „vjerojatno ne, ali nisam donio konačnu odluku." No, temeljno pitanje je jedno drugo – nakon svih izjava Aleksandra Vučića, u čije ime i zašto ga Orešković zove u Hrvatsku? U ime hrvatskog naroda?
Znate li Oreškoviću što je taj Vučić pred kamerama i mikrofonima, dakle ne u birtiji, već na javnom mjestu izgovorio 2000. godine, znači ne negdje kao mladić početkom rata, već 2000. godine, koja i nije baš tako daleko? Rekao je upravo ovo: "Kao da nikada Srbi nisu držali ni Karlovac, kao da i na samo nekoliko kilometara od Karlobaga i Virovitice nismo bili, kao da i danas nema preko 20 posto Srba u Ogulinu. Kao da to nisu srpska mesta. Raduju se i seire tome što su ustaše okupirale srpsku zemlju i hoće i nas srpske radikale da ubede da to nije srpsko! Da smo mi govorili gluposti, da mi nismo znali šta je naše, a mi ni tada ni danas nismo hteli i nećemo ništa što je tuđe. Hoćemo samo ono što je naše, srpsko - a to jesu i taj Karlobag i Ogulin i Karlovac i Virovitica, i sve te srpske zemlje."
Oreškoviću, u čije ime za koga u Dubrovnik, grad koji je krvario u Domovinskom ratu, pozivate čovjeka koji je 2000. godine pred kamerama i mikrofonom, izvinite na izrazu, srao o liniji „Karlobag i Ogulin i Karlovac i Virovitica?
Koga to zovete, tehnički premijeru?
Aleksandar Vučić je postao član Srpske radikalne stranke 1993. godine, kada je izabran za zastupnika u srbijanskom parlamentu. Nadalje, 1995. godine postao je generalni tajnik stranke. Svakome tko se bavi politikom jasno je da je "generalni tajnik" jedna od prvih osoba u stranci, i osoba od najvećeg povjerenja predsjednika stranke – „vojvode" Vojislava Šešelja.
Također 1995. godine u ožujku, Vučić je posjetio tada okupiranu Glinu, gdje se "proslavio" govorom koji je uredno i snimljen. Na tom snimku okupljenima obećava da Srpska Krajina i Glina nikada neće biti Hrvatska i da ondje ustaška vlast nikada više neće moći doći:
Nedavno je isplivala i snimka Aleksandra Vučića iz 1995. godine, na srpskim položajima iznad Sarajeva. Naime, Šešelj je došao obići srpske paravojne formacije, na snimci (na trećoj minuti i 44 sekundi) se vrlo jasno vidi da je Vučić naoružan, baš kao i ostali vojnici na položajima iznad obilježenog Sarajeva. Što je tamo radio, jeste li ga možda priupitali u pozivu, tehnički premijeru u ostavci, gospodine Oreškoviću?
U ožujku 1998. godine Vučić je izabran za ministra informiranja u novoj srbijanskoj vladi. Pod njegovim mandatom novinari koji su bili protivnici Miloševićevog režima kažnjavani su visokim novčanim kaznama i zabranama. Da ponovim: protivnici Miloševića su kažnjavani. Znate li HZD-ov tehnički premijeru u ostavci, tko je bio Slobodan Milošević?
Povlači se Vučić nakratko iz politike 2008. godine, nakon raskola Šešelja i Nikolića, a onda staje na stranu Nikolića te mu pomaže u osnivanju Srpske narodne stranke, gdje postaje zamjenik predsjednika. Postao je premijer Srbije 27. travnja 2014. godine.
Kontinuitet velikosrpske politike
Imamo Vučićevih dosta snimljenih izjava, pa spomenimo pokoju: "Pa vi bombardirajte, ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana". Sjećate li se toga, izrečeno je u Narodnoj skupštini Srbije:
Ne čini li vam se ovo, tehnički premijeru u ostavci, g. Oreškoviću, poziv na činjenje ratnih zločina?
Zbog čega takvom čovjeku šaljete pozivnicu u Hrvatsku? Bili to napravili američki ili ruski predsjednik ili Izraelski premijer na vašem mjestu? Ja s takvim čovjekom, ne znam za druge, za stolom ne bih sjedio. Niti mu pisma slao.
Sjećate li se zločinačkog bombardiranja Zagreba, kada je glavni grad Hrvatske gađan zloglasnim „zvončićima"? Takvo oružje ispaljeno na grad ima samo jedan cilj – pobiti i osakati što više civila. Nikakve, ali baš nikakve vojne svrhe taj napad nije imao. Tipičan ratni zločin. To su shvatili i mnogi u Srbiji, pa i neki javno rekli – jer ima naravno i u Srbiji i poštenih i časnih ljudi.
No, što je oko toga rekao Aleksandar Vućić: „Nisu bežali ni Milan Martić, bez obzira na sve razlike koje smo imali sa njim uvek, čak je bio osuđivan od mnogih u Srbiji onog trenutka kada je gađao Zagreb želeći valjda samo da uzvrati i da pokuša da obrani Srpsku krajinu…" Dakle, Vučić je bio među onima koji su nekim vojnom svrhom opravdavali ono što se nikako opravdavati ne može. Napad na grad prepun civila. I o tome uredno postoji snimak:
Nove izjave Aleksandra Vučića
Svatko naravno može reći da ljudi imaju pravo na novi pogled i novu šansu, pa i popraviti se – no da li je Vučić, koji je uredno pozvan od strane hrvatskog premijera u Dubrovnik, iskoristio tu mogućnost? Sumnjam. Pa dosta je pogledati neke njegove najnovije izjave.
Prije par dana, premijer Aleksandar Vučić kazao je kako je pred institucijama Srbije i Republike Srpske zadatak utvrđivanja točnih imena stradalih Srba na teritoriju NDH, s obzirom na to da to još nije utvrđeno, piše b92. "To moramo napraviti i zbog povampirenja ustaške politike u Hrvatskoj", rekao je Vučić na obilježavanju 75 godina od formiranja logora Jasenovac. Dodao je i slijedeće: "Svjedoci smo toga da se iz ponora povijesti na scenu vraćaju ideje nekadašnje NDH."
Koji tjedan ranije, pred nekoliko desetaka tisuća ljudi, na središnjoj manifestaciji u znak sjećanja na stradale i prognane u Oluji, održanoj u naselju Busije kod Beograda: „"Ne vjerujem u kolektivnu krivnju i nikada neću reći da su za vašu nesreću krivi svi Hrvati. Nisu. Krivi su oni koji su bacali bombe, pljuvali na vas dok ste u kolonama bježali sa svojih ognjišta. Koliko je tih - to trebaju izbrojati sami Hrvati, zbog njih samih. Koliko na to budu spremni - o tome će ovisiti i njihova budućnost." Uhvatila ga je tada i pjesnička faza, pa je dodao: "Njihov će križ zauvijek biti iskrivljen i kukast, naš nikad."
A nešto pred proslavu Oluje, Vučić je rekao i slijedeće: "Vratite se u 1941, uživajte u crnim odorama, nas samo ostavite na miru."
U pitanju je – ratni huškač
Aleksandar Vučić je čovjek koji bi bez rata bio nitko i ništa, bez mržnje i huškanja politički ne bi postojao – i upravo je primjer političara kakvi su izrasli na podjelama, mržnji i razaranjima. Nikada da nije bilo agresije na Hrvatsku i BIH ljudi poput Vučića ne bi se našli u prilici biti na najvažnijim mjestima, biti mandatari i premijeri.
Zamislite uopće kakva bi reakcija Srbije, pa i svjetske zajednice bila da je hrvatski premijer netko tko je devedesetih vikao o Hrvatskoj do Zemuna? Ili tko je vikao, a takvih stvarno nismo imali, da za jednog Hrvata treba ubiti 100 Srba ili Bošnjaka? I to izrečeno u parlamentu, ne negdje u dva ujutro u birtiji nakon pete boce ili nakon što je izgubio u ratu najboljeg prijatelja.
A nakon ruke pomirenja koju je pružila Hrvatska – nakon što je par puta već pozvan i bio u Hrvatskoj, Vučić nastavlja s izjavama – po starom. Jedna za drugom. Ustaše. Crne uniforme. Jasenovac. Kao da je ova Hrvatska nasljednica NDH, a ne ZAVNOH-a!
Koliko puta jedan Vučić mora reći svoje, a da napokon netko u Hrvatskoj politici dobije nešto hrabrosti, da ne kažem muda, i odgovori da za takve u Hrvatskoj nema mjesta? Da je Aleksandar Vučić persona non grata, netko tko više nikada neće imati priliku doći na hrvatsko tlo, gdje se krvarilo dijelom i upravo radi takvih huškača kao što je Vučić?
Odakle vam pravo Oreškoviću?
Odakle vam dakle pravo tehnički premijeru u ostavci, Tihomire Oreškoviću, pozvati takvog i tog Aleksandra Vučića, čovjeka koji kaže da za jednog Srbina treba ubiti 100 Muslimana, čovjeka koji kaže kako Glina nikada neće biti Hrvatska i čovjeka koji 2000. godine bulazni od srpskom Karlovcu, kao gosta Republike Hrvatske?
Odakle vam to pravo tehnički premijeru u ostavci? Koga zastupate? Hrvatski narod ili neke zapadne sile koje se trude Srbiju na globalnoj sceni približiti Zapadu, a ne Rusiji? Govorite o miru i suživotu? To je super – ali onda neka Srbija pošalje nekog tko nije dolazio u Hrvatsku i BIH i vikao o Velikoj Srbiji.
Ima Srbija ljudi koji su trunuli u zatvoru jer su rekli da Karlovac i Zadar nisu Srbija. Jer, Srbija jamačno ima takvih, časnih ljudi – a mi kao suverena zemlja imamo pravo birati s kime ćemo se družiti. To što je Vučić premijer Srbije – to ničim ne obvezuje Republiku Hrvatsku da ga pozivamo. Kako rekoh, samom Vučiću, Hrvatska je dala nekoliko šansi proteklih godina – no on nastavlja po svome. Dokle i da li i zašto to moramo trpjeti? Dobrosusjedski odnosi se temelje na poštovanju, a ne na skidanju gaća s bilo koje strane.
Na kraju – jedna stvar, ne mogu ne prešutjeti – zanimljivo je da kada HDZ-ov tehnički premijer u ostavci poziva jednog Vučića u Dubrovnik, onda ni slova od svih braniteljskih i sličnih udruga. Nema koji dan, nastala panika jer je čovjek iz Srbije, koji nije ni sudjelovao u ratu, došao na aeromiting u Sinju u Galebu G-2, školskom avionu bivše države. Nema veze što su avion dobrim dijelom konstruirali Hrvati, što je sklapan u Mostaru i što je uostalom kratko bio i u sastavu HRZ-a – javile se braniteljske udruge, Hrvatska vojska povukla generator i cijeli cirkus kako već to kod nas ide.
A za ovo, poziv jednom Vučiću, ratnom huškaču koji bulazni o Srbiji do Karlovca – nitko ništa ni od udruga, ni od desnice – valjda je takva partijska direktiva.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -