Suđenje je pred Visokim zemaljskim sudom započelo u listopadu 2014. To je druga presuda za ovo djelo počinjeno na njemačkom tlu 28. srpnja 1983. u Wolfratshausenu pored Münchena. Godine 2008. na istom sudu hrvatski državljanin Krunoslav Prates osuđen je na doživotni zatvor zbog pomaganja u ubojstvu. Sud je tada ustvrdio da je Prates ključ garaže u kojoj je ubijen Đureković predao optuženom Perkoviću, koji je taj ključ prema presudi proslijedio dosad neutvrđenim počiniteljima. Prates, koji je bio Perkovićev suradnik u Njemačkoj, također je pratio kretanje Đurekovića. Mustač je u to vrijeme bio pretpostavljeni Josipu Perkoviću u Službi državne sigurnosti.
U nastavku pratite tijek događaja:
9.29 sati - Kako javlja HRT, osuđeni snose troškove postupka. Samo je polovična istina da je Hrvatska otvorila svoje arhive, rekao je sudac Dauster, dodajući da su mnogi dokumenti prebačeni u privatne arhive. Slovenske vlasti su suprotno tome znatno surađivale. Dauster je rekao da hrvatske vlasti nisu učinile sve potrebno. Sudac je također opisao stanje u Ini u vrijeme ubojstva.
9.12 sati - Sud je proglasio Perkovića i Mustača krivima za pomaganje u ubojstvu Đurekovića te su obojica dobili kaznu doživotnog zatvora.
9.00 sati - Državno tužiteljstvo je u svojoj završnoj riječi prošlog tjedna kazneno djelo pomaganja u ubojstvu prekvalificiralo u sudjelovanje u ubojstvu s predumišljajem, za što je prema njemačkim zakonima predviđena doživotna kazna.
Tužiteljstvo smatra da je tijekom suđenja dokazano da je optuženi Josip Perković izravno djelovao u organizaciji ubojstva Stjepana Đurekovića. Ono je u svojoj završnoj riječi također ostalo pri motivu ubojstva, a to je po tužiteljstvu uklanjanje Đurekovića kao svjedoka financijskih malverzacija u koje je u državnoj naftnoj kompaniji Ina bio upleten sin tadašnjeg visokopozicioniranog jugoslavenskog političara Mike Špiljka, Vanja. Đureković je do svog odlaska u Njemačku obnašao visoke menadžerske funkcije u Ini.
Obrana je tijekom cjelokupnog suđenja, pa tako i u svojoj završnoj riječi, prije svega pobijala motiv ubojstva. Prema obrani, Đureković je ubijen jer je kao agent Njemačke obavještajne službe (BND) Nijemcima odavao osjetljive vojne tajne vezane uz zalihe nafte bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA) pa je izvršenje ubojstva izvela vojna Kontraobavještajna služba (KOS), u suradnji sa saveznim SDS-om (službom sigurnosti). Prema tome, tumači obrana, Perković kao djelatnik republičkog SDS-a nije mogao biti upleten u provođenje ove akcije.
Drugi stup obrane odnosi se na diskreditiranje važnih svjedoka u ovom suđenju poput Vinka Sindičića i Bože Vukušića koje obrana, zbog kriminalne prošlosti, smatra nevjerodostojnima.
Količina materijala i neodazivanje svjedoka produljilo proces
Suđenje, koje je trebalo biti okončano u travnju 2015., odužilo se zbog velike količine dokumenata koji su tijekom suđenja pristizali iz Hrvatskog državnog arhiva i bili uključivani u dokazni materijal.
Proces se produljivao i zbog čestog neodazivanja svjedoka, kao i činjenice da su mnogi važni svjedoci davali iskaz putem video veza, za što su bile potrebne dugotrajne tehničke pripreme.
Hrvatska javnost ispočetka je intenzivno pratila ovo suđenje, posebice zbog okolnosti pod kojima su optuženi Josip Perković i Zdravko Mustač bili izručeni Njemačkoj.
Neposredno uoči ulaska u Europsku uniju, čime je automatski i za Hrvatsku počeo vrijediti Europski uhidbeni nalog, hrvatska vlada je promijenila zakon koji je onemogućio izručenje osumnjičenih, ali je isti zakon krajem 2013., na pritisak Europske komisije, promijenjen, što je omogućilo Perkovićevo i Mustačevo izručenje Njemačkoj u prvoj polovici 2014.
Za suđenje se akreditiralo 155 novinara od čega 15 iz Hrvatske, ali je tijekom velike većine ročišta u sudnici bilo tek nekoliko predstavnika medija.
Na početku procesa predstavnici saveznog javnog tužiteljstva najavili su mogućnost pokretanja novih postupaka vezanih uz ubojstva hrvatskih emigranata.
- Najnoviji
- Najstariji
-
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama plusportal.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona. -
veles04.08.2016. u 17:10
Nikada se lustracija u RH neće dogoditi. Da se dogodila '91 sam Tuđman kao i ekipa prelivena iz SKH u SDP morali bi lustrirati sami sebe ipitanje je kako bi rat prošao zaRH. Dakle, jedinu šansu je imao Tuđman upravo... Prikaži sveavo prije 21 godinu, po završetku Oluje, eventualno pričekati mirnu reintegraciju, i zatim rastjerati sve cicibane, pa i sebe, povezane s bivšom državom. Eh, ali do tada su se dogodile mnoge stvari. Krađa i pljačka javnih poduzeća, oliti privatizacija, u cijeli državni vrh pa i niže infiltrirani su kadrovi starog sistema, sam Tuđman obolio okružen pijavicama i beskičmenjacima, pitanje je koliko je uopće zadnjih godina i donosio samostalno odluke i kao šlag na kraju 2001. Povratak otpisanih. Točka na i. Ja pojma nemam o kakvoj sada lustraciji pojedinici govore. Dogoditi će se jedino prirodna lustracij, pa tko je dočeka, pričat će.
-
Tonda04.08.2016. u 12:25
Baš zato i budući da su skoro sve bivše komunističke države u EU provele lustraciju, red je da i Hrvatska provede lustraciju na svim nivoima vezanu za kompletnu problematiku tranzicije: Provjera i uklanjanje iz javnog političkog života onih osoba koje... Prikaži sveje su bile aktivne u službi totalitarnih režima, te službenici i doušnici njihovih tajnih službi, također i provjera i uklanjanje iz gospodarstva i javnog života onih osoba koje su se ogriješile ratno-profiterstvom, kasnije manipulacijama, krađama, utajama i sličnim radnjama, kao i provjera i uklanjanje iz javnog života onih osoba koje su bile za vrijeme Domovinskog rata i poslije na strani agresora, protiv stvaranje Hrvatske, provodile aktivnosti i inkriminirane radnje protiv države Hrvatske!
- Prikaži sve komentare
-