3890
Prikaza
0
Komentara
SLAVONSKI BROD - U sklopu ovogodišnjeg festivala Klio fest, a povodom Međunarodnog dana Muzeja 18 svibnja, u Muzeju Brodskog Posavlja (MBP) održan je okrugli stol na temu Povijest radničkog pokreta u Slavonskom Brodu. Opravdanost svojevrsnom vraćanju ovakvim temama očituje se i u ponovnom preispitivanju temeljnih postulata radničkog pokreta.
Možda i zbog toga što se, prema riječima ravnateljice MBP Danijele Ljubičić Mitrović, "na povijest treba gledati kao na skulpturu, ne može se sagledati plošno nego iz više pozicija, kako bi se mogla sklopiti potpunija slika, koja nikada nije idealna".
Okružuju nas brojne povijesne teme, a intrigiraju osobito one kontroverzne. Zanimljivo je međutim da danas lako pronalazimo poveznice s događanjima iz sada već davnih vremena.
O temeljnim premisama radničke prvakinje Rose Luxemburg, govorio je doktorand zagrebačkog Filozofskog fakulteta Davorin Ćuti. Cilj mu je, kaže, pokazati kako je radnički pokret na ovim prostorima, u Europi i svijetu povezan u jednu cjelinu posebice na prijelazu iz 19 u 20 stoljeće. Riječ je o vremenu II industrijske revolucije koja zahvaća cijeli svijet i puno je progresivnija od prve. Radnički pokret i II internacionala, nacionalno pitanje koje je naglašavala Rosa Luxemburg... Posebno je isticala spontanitet, važnost da se radnički pokret samoorganizira. Pa je govorila kako "nije slobodan onaj koji je pri vlasti nego onaj koji samostalno može odlučivati o nekim stvarima. Htjela je reći da iza radnika ne mora stajati nikakva partija da bi osvijestio svoja prava u odnosu na onog za kojeg radi", kaže Ćuti.
I danas ta njezina tvrdnja zvuči utopistički, posebice zbog toga što je pravih radnika sve manje. Kada se razvijala industrija rasla je i svijest o radničkom pokretu. Danas se živi u globaliziranom svijetu u kojem rijetko i srećemo pojam radnika, navodi Ćuti. Naime zaposlenici su djelatnici i na žalost uglavnom u uslužnim djelatnostima, radnika je sve manje pa i radničke borbe, premda razloga ima. Zašto je to tako, odgovor nema ni mladi doktorand, premda se, kaže, u Europi radnici organiziraju i traže svoja prava štrajkom. Kod nas na žalost prevladava krilatica – budi sretan što radiš (pa i kad ne dobivaš plaću). A oni koji ne rade, odlaze trbuhom za kruhom.
No prije 110 godina, sada već davne 1907., dogodio se veliki radnički štrajk u Slavonskom Brodu, o čemu je govorio Luka Pejić s Odsjeka za povijest osječkog Filozofskog fakulteta. U Brodu na Savi izbio je generalni štrajk. Iste godine po prvi put radnici su obilježili 1.Maj - praznik rada. "Tada je radnički pokret imao posebnu težinu jer sindikalno udruživanje nije bilo dozvoljeno. Hrvatska je u kontekstu Europe bila jedina zemlja koja od 1880-etih do početka 20.stoljeća to nije dozvoljavala. U takvoj situaciji kada su radnici puno radili za mizerne dnevnice, bili su primorani na radikalne akcije jer drugog izbora nisu imali" kazao je Pejić.
Štrajk je 1907. godine izbio u ljeto, predvodili su ga radnici parne pilane koji su tada radili po 12 sati. Tražili su redukciju na 10 sati i veće dnevnice ali i da se sindikalno udruže i da smiju obilježavati 1.Maj. Uz radnike tvornice Slavonija, bili su obrtnici, pekari, stolari... bilo ih je preko tisuću. Veliku ulogu imao je učitelj Miloš Krpan iz okolice Dubovika koji je zahtijevao da se radnici beskompromisno bore za vlastita prava.
Bio je to predznak radničkog pokreta, no štrajk nije uspio, a mnogi su završili u tamnicama. Neki su poput Krpana bili radikalniji, a socijaldemokrati su bili svojevrsna tampon zona između političara, poslodavaca i radnika. Govorili su "nije vrijeme da sada idete do kraja, još nisu došla vremena...". Tada nije postojalo opće izborno pravo, većina ljudi je živjela na selu. Bili su marginalizirani. Samo dva posto populacije od 2,5 milijuna stanovnika moglo je sudjelovati u političkom životu. Tek izborima za ustavotvornu skupštinu Jugoslavije 1920. uvodi se opće izborno pravo" pojašnjava Pejić.
No na pitanje poveznice s današnjim radničkim pokretom odgovara kako je danas "sustav sve asimilirao, pacificirao pa radnički pokret zapravo u tradicionalnom smislu više i ne postoji (primjerice 1.Maj se danas pretvorio u kuhanje graha, feštanje, prikupljanje jeftinih političkih poena...).
Danas ne možemo očekivati organizirano radništvo kao na prijelazu iz 19 u 20 stoljeće jer su tada okolnosti bile drugačije. Marx je tvrdio da je kapitalizam iznimno revolucionarni ekonomski sustav koji uspijeva sve asimilirati i svaku subverziju, svaki oblik pobune - pacificirati. Ljudi jednostavno danas nisu spremni malo beneficija koje imaju staviti na kocku. Uzrok možda leži u tome što ih sindikalni čelnici uspijevaju kupiti jeftinim ustupcima, a i sindikalno vodstvo se često kompromitira kompromisima prema političkim nomenklaturama... Danas su potpuno drukčiji okviri, ideje koje lebde, premda je potrebno promisliti nove strategije i taktike", zaključuje Pejić.
No mi svakako moramo zaključiti da su Brođani, prije 110 godina, imali puno više hrabrosti pa su, unatoč tamničenju i izgonu iz grada, sudjelovali u generalnom štrajku.
A o tome kako su komunisti u Slavonskom Brodu, na izborima 1920., doživjeli apsolutni vrhunac, govorio je Ivan Milec iz MBP. "Socijalistička radnička partija, koju je tada vodio Stjepan Stevo Bublić osvojila je 15 od 24 zastupničkih mjesta, a Bublić je izabran za gradonačelnika. No kada su komunisti preuzeli vlast nekako su stali s radom zbog čega su se nizale optužbe u tisku kako nisu u stanju riješiti nijedno radničko pitanje". Uslijedila su razmimoilaženja među prvacima vlasti (Bublić, Đuro Salaj), a Salaj ga je zamijenio. Od 1920.do 28.godine u Brodu je bilo nekoliko lokalnih i parlamentarnih izbora. Komunisti (čiji je rad bio zabranjen) pojavljivali su se na radničkim listama i uvijek su bili važan element u vlasti. Danas im je to uglavnom nedosanjani san.
U dvorani MBP, gdje se održavao okrugli stol, izložene su i fotografije, plakati, po izboru više kustosice Ivanke Cafuta, a ilustriraju vremena radničkog pokreta u ovome gradu.
No, kako danas u tvornicama više nema radnika, nema ni radničkog pokreta, a nema ni interesa za temu koju su priredili mladi povjesničari, pa je razgovor, koji je moderirala Ana Rajković protekao tek uz nekolicinu zaposlenika MBP.